Dozvoljeno je za sve osim za tenisere sa engleskog govornog područja.
Tipsarević: Šta sere ovaj sudija koje pičke materine. Jebem li ti krv i igru, i ovaj mrtvi turnir. Ima da mu nabijem ženi dršku od reketa, da je raščerečim ko Milicu.. :zviiiiz: zviiiiiiiiz: zviiiiiiiizz: Et' ode mi reket zbog ove sisurine u stolici. Sudija: Shhhhhhh!!! --------------------------------- Endi Marej: Fuck !! Sudija: Opomena.
Kineski prodavac iz tržnog centra bloka 70, u retkoj pauzi meditacije, sa pogledom pritajenog tigra, uprtim ka još neosvojenim novobeogradskim prostranstvima, sa mislima - dubokim, transcendovanim u dimu jeftine ovdašnje krdže, sa ustima blago otvorenim iz kojih se nazire deo Velikog belog zida, sa rečima malobrojnim, ali mudrim, iskazanim kroz zmajev dah malopre pojedenog džukca...
- Izvinte, dal imate za broj manje pantalone od ovih? - Pantalona... (izduvava dim)...hiljadu! - ???
Sa azijskim osmehom se okreće zapadu, dok se dim njegove cigarete izdiže visoko iznad najviših lampiona, raspaljenih crvenilom popodnevnog sunca, koje za njega, negde tamo, kao da tek izlazi...
Rečenica koju na žurkama, sedeljkama i pijankama na kojima se okupljaju ljudi različitog muzičkog ukusa (i neukusa) izgovaraju ljudi koji ne pridaju toliki značaj muzici, ne obraćaju pažnju na muziku kada su u društvu ili "slušaju sve".
Kompromis je napravljen: Svi biraju pesme naizmenično.
Osoba A (pušta Whitesnake - Fool For Your Loving) Osoba B (izdržava do pola pesme, baca pogled na Osobu A, i kada primeti da ona razgovora sa Osobom C, šunja se do kompjutera i pušta Soundgarden - Black Hole Sun) Osoba A (primećuje da nešto nije u redu): Ej, bre, ko mi promeni pesmu?! Osoba B: Ja sam! Nećemo valjda da slušamo one tvoje šminkere? Osoba A: Ej, pa ne može tako, dogovorili smo se! Aaa, hoću da čujem svoju pesmu! (Ustaje) Svi: Sedi bre, sedi... Ajde, sad ćete da se svađate...! Osoba C (dežurni zajebant, iskoristiće svoje pravo da pusti nešto što blesavije - pesma koju je izabrala Osoba B ju je smorila, ustaje i šunja se do kompjutera): Ček da vidimo... Haha, jao ne mogu da verujem! (Pušta Vajta - Zlatna ribica) Osoba D (Nakon pola pesme primećuje nešto neobično): A bre, šta je ovo? Ko je ovo pustio? Aaa, čekajte da ja pustim nešto! (Ustaje i odlazi do kompjutera - Osoba C bira da ne protestvuje, ionako joj nije bilo previše stalo do pesme - Pušta Aca Lukas - Sada pao sam na dno) Aaa, eee, ovo je bre muzika, ne ovi vaši drekavci... Osoba E (Ustaje nakon deset sekundi pesme): Kakvu si, bre, ovo kukuruzovinu pustio?! Neću da slušam ovo! (Polazi ka kompjuteru) Osoba F: Pa majke mu ga nabijem, pustite bilo šta, samo nek ide do kraja!
Kada starije osobe pričaju neki trač, anegdotu, situaciju itd. u kojima se spominje neko lice, onda obično prvo saznamo porijeklo, seme i pleme aktera te priče, pa tek poslije pola sata - sat stignemo do poente priče! ( ukoliko pripovjedač ne zaboravi šta nam je zapravo htio ispričati)
Moja baka : Eee moj sine, moraš paziti kada voziš! Tako je bio jedan u mom selu Okruglici, zvali ga Čvarak, mater mu bila iz neke jadne porodice, a ćaća mu 'odao po selu i po kavanama, mada je radio kao službenik u opštini. I imali su ti oni finu kuću i imanje, jer mu je đed šumar bio pa fino stekao za života, a jadan imao samo tog jednog sina, jer mu druga dva umrla kad su bili mali, naka bolešljiva djeca bila,... (pola sata kasnije) ...I tako mu se ćaća propio, a mater se razbolila pa ostaše bez zemlje i stoke, a bo'me fine krave imali,... (sat kasnije) ... a nije jadan dobro učio, pa su ga na zanat dali... Joj, pa meni zagori pita!! (i tu se priča neslavno završava, a mi ostadosmo uskraćeni za poentu!)