Nekom obaveza, nekom zadovoljstvo.
Lik1: Kolega ajmo večeras do grada.
Lik2: E stvarno ne mogu, sutra ujutru imam ispit.
Lik1: Ja isto večeras imam ispit' sve iz ove flaše.
Nekom obaveza, nekom zadovoljstvo.
Lik1: Kolega ajmo večeras do grada.
Lik2: E stvarno ne mogu, sutra ujutru imam ispit.
Lik1: Ja isto večeras imam ispit' sve iz ove flaše.
Ono što student engleskog jezika i književnosti čuje najmanje 1789 puta u toku studija, u razgovoru sa dežurnim mudroserima koji su svi tako perspektivni i uspeli u životu, pa daju sebi za pravo da te omalovažavaju zato što se baviš engleskim jezikom, jer, jelte, danas ga svi znaju, a kako i ne bi, kad postoje škole gde se isti uči turbo-brzim tempom za 20 dana.
- Ujnin, šta si upisao?
- Engleski jezik i književnost.
- Auuuu... Pa, šta će ti to? Danas svi znaju engleski! :pravi facu kao da sažaljeva:
- Nije tačno da svi znaju, to pod jedan.
- Kako nije? Evo, moja Marija savršeno zna engleski. Pričala letos sa Englezima! Zato je uzela italijanski kao strani jezik u Ugostiteljskoj.
- Blago njoj. Koliko naplaćuje časove?
- E, nemoj da si sad bezobrazan. Samo ti kažem da neće da ti se isplati, jer danas svi to znaju.
- Ljudi misle da znaju i srpski, pa se srpski opet 12 godina uči u školi. A ni srpski ne znaju, 90% populacije je funkcionalno nepismeno. Kad ne znaš maternji, ne možeš ni strani ništa bolje da znaš. Drugo, niko se nije naučen rodio. Treba neko stručan da uči ljude, neće sigurno tvoja ćerka sa Ugostiteljskom da objašnjava nekome subjunktiv. Treće, ni ja nakon studija neću da znam engleski, biću samo osposobljen da počnem da ga učim kako treba i taj proces će trajati dok ne umrem, a kamoli neki polupriučeni pajvan sa kursom iz Britanice.
- Dobro, ujnin, nemoj se ljutiš... Ali ipak bolje da si uzeo Španski.
Riba koja se kreše sa matorim likom dok je mlada, da bi posle mogla da se kreše sa mladim kada bude stara.
Prikriveni psihopata, partimanijak, vuk u ovčjoj koži. Od ponedeljka do petka šeta pekinezera, ljubi ruke gospođama, češlja se u desno.
Sa prvim večernjim satima u petak, doktor Džekil postaje mister Hajd, žestoki konzumator alkohola, lovac na mladu pičetinu i glavni zajebant, sposoban da osmisli i u delo sprovede najluđe ideje.
-Maćori, nisam znao da je onaj tvoj Milisav onoliko lud. Viđao sam ga u kraju, šeta mlađeg brata, dohvata ljudima stvari koje ispuste. Sinoć bio sa nama u kafani "kod Đoke", pio Jelen pravo sa slavine, peo se na sto i mahao palamarom kao Miša Tumbas.
-Brate, šta da ti kažem, on je fin radniim danima, vikendom se pretvara u Čarli Šina.
Izreka koju su inkvizitori koristili da podjebavaju srednjevekovne naučnike.
-Je li Đordano, ti pišeš li pišeš, a lepo smo te upozorili da se ne kurčiš...
-Ljudi moraju znati istinu o svetu koji nas okružuje!
-A to ćeš ti da postigneš ovim tvojim knjižetinama?
-Pa ako bar malo budem doprineo tome, ja ću biti zadovoljan. Znate kako kažu - zrno po zrno pogača...
-Znamo Đordano, znamo. A jel znaš ti kako mi u crkvi kažemo - zrno po zrno pogača, knjiga po knjiga lomača! Ajde vodite ga...
Kada muva sleti na muvalicu.
Kao da malo đubre zna da moram da uzmem muvalicu da bi je 'zalepio'.
Pitanje koje se postavlja osobi koja se ponaša kao da je teško retardirana, ili kao da uopšte nema organ za razmišljanje.
- Brate, je l' znaš onu utičnicu kod mene u sobi...? Onu što ju je ćale skin'o, jer se nešto sjebala, pa nije još stavio novu.
- A-ha, a-ha... Šta s njom?
- Pa, unutra su tri žice...
- Da, znam... Faza, nula i "zemlja". I?
- Ja se nešto smorio pre neki dan i palo mi na pamet da vidim šta će da bude ako se dodirnu.
- (iskolačio oči od zbunjenosti i neverice) Iiiiiiii???
- Brate mili... Kad je to puklo... Al' to nije sve. Crk'o mi i bojler u kupatilu... Sreća pa sam bio sam kod kuće. Zamisli da se neko tuširao; ubila bi ga struja na mestu...
- Ti si težak degenerik, jeb'o te!!! Da ti nisu matorci možda u srodstvu?!?!?!?!
Fin način da upozorimo devojku da su joj se krvavo crvene tangetine razvukle do šestog kičmenog pršljena zbog čega se čiča na obližnjoj klupi nalazi u predinfarktnom stanju. Da li se to događa slučajno ili namerno -ne znam, ali ako si mislila da se saginješ svaki minut k'o da postavljaš laminat u dnevnu sobu, trebala si navući obične gaće. Zuvar dugačke, naši smo.
Ove konstruisane tako da pri promeni ugla između nogu i trupa teže da ka potiljku svakako nisu idealno rešenje, pogotovo za odlazak do lokalnog mesara po rebra za pasulj ili na nedeljni ručak kod tvojih.
-Izvini ljubavi, ispale su ti gaće.
-Molim?
-Potiljak ti deluje k'o centar gravitacije na ulici. Majica ti je na ramenima, a tangečuge je sustižu. Zato prestani da maziš tu keruštinu što podseća na pustinjskog skočimiša i vrati ih u dupe.
-Na šta ti obraćaš pažnju, stvarno si...
-Nije problem što ja obraćam, obraća pola autolimarskog smera na velikom odmoru, slepi cigan što prosi, a ulični kokičar pokazuje mušteriji prstom.
-VI muškarci ste stoka!
-Jesmo, a ti se dogovori sa dupetom da ih više ne pušta napolje.
Jedini koji uči da bi kopao.
Još neiskorišćena domaća pretnja koja ima potencijala da zabrine neprijatelja. Par 'iljada napaljenih srpskih tinejdžera je sila koju ne treba shvatiti olako. Odmazda za najljuće neprijatelje kojoj više nije potrebna viza da bi sejala destrukciju.
Vi nama vojsku, mi vama ekskurziju.
Vi vaše obučavate, mi našima damo po flajku votke.
Vi vašima obećavate slavu, mi našima 5 iz vladanja.
Vi vaše kažnjavate, mi naše oslobađamo odgovornosti.
Vi vaše motivišete da odu u inostranstvo, naši su motivisani samom pomisli da idu u inostranstvo.
Vi vaše plaćate, naši se sami finansiraju.
Evo vam spisak naših srednjoškolaca i znajte da se ne plašimo da ih upotrebimo. Ako nam ne verujete, obratite se Poljskoj, Mađarskoj i Grčkoj.
Kad šest turbo pevaljki u nekoj emisiji petkom popodne kritikuju trenutni sistem vrednosti našeg društva.
To je kao da se iskenjaš, pa smaraš wc šolju što smrdi.
WC šolja kad je hladno.