stanko1985

Ono što izgovorite nakon što okrenete sve usnimljene kanale i utvrdite da:

-Na RTS-u Tika Špic ženi Đošu.
-Na B92 3 brata i njihov ćale sabiraju brojeve i pronalaze serijske ubice.
-Na Pinku Fernando priča Mariji da je trudan... ili Stiven Sigal mlati 25 čoveka krpom i bilijarskom kuglom... ili se "farmeri" kolju oko toga ko treba da muze kravu.
-Na Foksu-u Jamada plače zato što opet nije proš'o prvi krug, a žena ga je ostavila zato što nije postao nindža ratnik.
-Na Eurosportu neke drvoseče ogromnom motornom testerom seku stablo debelo metar i po, i to za 5 sekundi.
-Na Eurosportu 2 Kina rastura Novi Zeland na svetskom prvenstvu u stonom fudbalu.
-Na MTV-ju crnja pokazuje svoj 16. auto i objašnjava kako on ima felne od 24 cola.
-Na Sportklubu Barou i Histon igraju 0:0.
-Na Diskaveriju brkati čiča pravi od mopeda čoper od 2000 kubika i 500 konja.
-Na Historiju deda od 104 godine priča o tome kako je upoznao Adolfa Hitlera 1939. Sve sinhronizovao na engleski neki Englez za pederskim glasićem.
-Na TV1000 neki film u kome glume likovi koji su poznati koliko i moj komšija deda Sveta. Prevod kasni 30 sekundi.

-Brate, pusti TV, možda ima nešto dobro.
-Ae.
(10 minuta kasnije)
-Ništa...
-Ništa brate, pusti Takešijev zamak da gledamo kako se Japanci ubijaju. Vidi ga ovaj kakav je smešan!

Onaj zajeb od osjećaja koji nam se javlja u teškim trenucima i samoći, kada oko nas vlada apatija ili ludilo, izmješano sa našim unutrašnjim melanholičnim stanjem . Bijedan pokušaj da se uzdignemo iznad svakodnevnice i ljudi koji nas okružuju, iznad svih sitnih i tako nevažnih situacija koje nam se dešavaju. Misao koja nam pruža onaj sladak osjećaj samoljublja i samovažnosti, da makar na trenutak, za sebe, pomislimo da smo centar univerzuma...

Dugo je pokušavao da joj se svidi, trčao za njom, pisao joj pjesme, ali nikad nije imao hrabrosti ni samopouzdanja da joj priđe i kaže šta misli...Na sve njegove moleće, skrivene, periferne, poglede ona je samo sklanjala glavu, kao da ga osjeća kao teret. Tek ponekad, kada bi se malo napio, oslobodio i počeo da je smara svojim nepovezanim pijanskim riječnikom, ona mu je govorila da je on poseban, drugačiji i da joj je nekako drag, ali na svoj način...
To veče kada ju je vidio sa lokalnim šmekerom, samo se napio do bezumlja, i ponavljao sebi rečenicu:"šta me briga, možda sam ja zaista poseban"...

Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban... I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku...

POpoplava92 · 31. okt 2012.💬 2944261