Prijava
   

Možda sam ja poseban

Onaj zajeb od osjećaja koji nam se javlja u teškim trenucima i samoći, kada oko nas vlada apatija ili ludilo, izmješano sa našim unutrašnjim melanholičnim stanjem . Bijedan pokušaj da se uzdignemo iznad svakodnevnice i ljudi koji nas okružuju, iznad svih sitnih i tako nevažnih situacija koje nam se dešavaju. Misao koja nam pruža onaj sladak osjećaj samoljublja i samovažnosti, da makar na trenutak, za sebe, pomislimo da smo centar univerzuma...

Dugo je pokušavao da joj se svidi, trčao za njom, pisao joj pjesme, ali nikad nije imao hrabrosti ni samopouzdanja da joj priđe i kaže šta misli...Na sve njegove moleće, skrivene, periferne, poglede ona je samo sklanjala glavu, kao da ga osjeća kao teret. Tek ponekad, kada bi se malo napio, oslobodio i počeo da je smara svojim nepovezanim pijanskim riječnikom, ona mu je govorila da je on poseban, drugačiji i da joj je nekako drag, ali na svoj način...
To veče kada ju je vidio sa lokalnim šmekerom, samo se napio do bezumlja, i ponavljao sebi rečenicu:"šta me briga, možda sam ja zaista poseban"...

Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban... I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku...

Komentari

Uh, vrhunski napisano.
+++

Svaka cast care... +^2

Poznat mi je lik iz prvog pr. +

Hemingvej je medju nama gospodo! +

Vratih se da je opet procitam, stvarno vrhunski. Zasluzuje bolji skor

Hvala ljiudi, drago mi je da vam se svidja, skor nije toliko ni bitan...Pozdrav

Fala moderatoru koji je konacno uvazio neki moj predlog i to ekspresno. Vredi defka, valjalo bi da je vidi sto vise ljudi.

Možda sam ja poseban... Sa tom mišlju prolazi mi život, noseći sa sobom i dio mene...

Epski napisano..++ i * mozda i jesi nesto posebno..

Svaka cast oba primera su tako dobra i realna i...i...ma pokidao si bre.... + :D

Рођаче ниси ти посебан ти си у великом курцу.
Иначе јако добар текст +

Одушевљење ++

Burazeru posle ove procitah i ostale tvoje defke i nesvakidasnje sam odusevljen. S obzirom na izbor tema i nacin pisanja vidi se talenat a ako si stvarno tek 92. onda mozda i jesi poseban.

Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban... I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku...

цитат је мало подужи и због тога се извињавам, морао сам да нагласим пасус. елем, цела дефка је одлична и лепо написана али овај пасус је феноменалан. рече неко хемингвејски. некако књижеван и дубокоуман али опет написан у вукајлијашком стилу са неочекивано очекиваним завршетком. због овог цитата звезда а на целу дефку плушчина. само овако настави.

Фантастично. Плус, а може комотно и у омиљене. Свака част.

Čedno i lepo napisano +

Ulogovah se da bacim plus i *. Super je.

Ocenio sam i proscitao jos pre nego sto je odabrana i mogu ti reci da mi se jako svidja. :)

prijatelju svaka cast

Neko je citao Rat i Mir, i juris Andreja Bolkonskog...

U masi klinačkog sranja, jedna vrlo kvalitetna defenicija. Svaka čast. Ulogovah se samo da to naglasim. Bravo.

sevda' na savremeni nacin. bravo! :) +

Opet pročitah, opet se naježih... + i *

Jedna od all time omiljenih... Citao sam nekoliko puta. I previse dobra.