Vojvodina iz profila
[(Lukacar)]
U Tarzaniji se žešće zakuvalo. Mojim dolaskom, šanse su postale veće...da sva trojca završimo na urgentnom. Zapata je u problemu. Treba pomoći čoveku.
Skačem na Vajsmilera u stilu Žan Žak Ru....u stilu Žan Klod Van Dama, nogama mu obavijam glavu i baš u tom trenutku se prisećam da ne posedujem znanje baš nijedne veštine da bi ovaj potez uspeo. Telo mi pada na zemlju, ali noge ostaju na ramenima Vajsa...a zna se šta se radi kad su vam nečije noge na ramenima. E pa zna i Džoni. Najebali smo. Frenkija ni od korova.
Ludnica u džungli traje par minuta...Izvlačimo deblji kraj...Jebi ga, ipak je ovo njihova teritorija...
Kramponom: „U jebote! Ovi nas izuše iz patika! Gde si bre ti Frenki kad se zakuvalo!?! Prvo se praviš lud za...“
Francky: „Alo brate, smirnoff...Ko vas tuko po ušima da dolazite vamo? A i nisam ti ja brate u tom fazonu...“
Kramponom: „Šta si koji kurac onda zakačio na avatar onog lika iz Fajt kluba!?“
Francky: „Brate ša se ložiš...To je sve...To ti je sve virtuelno...“
Zapata: „Šfa fiftuefno, pfodo fi naf Ffenki!“
Francky: „E da...Zaboravio sam da vam kažem jedanaesto pravilo Fajt kluba...Ako imaš pičku na ziceru, da se tako duhovito izrazim, ne moraš da se biješ!“
Kramponom: „Zapata, ovaj nam je večeras trebo, ko kondukter u tenku! Još nas i jebe!“
Zapata: „Ma pufti ga u piflju mafefinu! Ffa mi je ofo tfebafo da....““
Kramponom: „Smiri se Zapata, smiri se...A i iskreno, nekako si mi gotivniji tako bez zuba...“
Zapata: „Ma mf i fi u fifku fafefinu!“
Kramponom (sebi u bradu): „Uh, kakvo veče...Podseti me na devedesete...Sva sreća pa su prošle...“
Stvarno, nisu mogli bolje ime da mu daju. I, šta tražimo ovde Frenk i ja? Svako treba da ponekad probudi unutrašnjeg džibera. Odmah mi se svidelo ovo mesto. Vajsmileri svuda oko nas. Možda nemaju dugu kosu i lokvanj ćega ali svakako ispustaju karakteristične krike. Eno je i Džejn, zajahala je šipku. Možda nije engleska plemkinja ali svakako je moldavska boginja Irina.. Čita...upravo me pretresao i pitao da li sam uneo bazuku.Tu je i Winamp DJ pusta Milka Canić remix.Čak i na Fešn Ti VI-ju džangl motivi. Frenki odmah napeo neku. Njene drugarice se raspituju za mene. On ih laže da sam oženjen, aludirajući na činjenicu da bezuspešno muvam jednu ribu 100 god. Urnisala me. Neću jebati.Puk'o sam. Samo napred braćela...moj put se razlikuje večeras.
-Kako ti se sviđa Tarzanija, Zapata?
-Do jaja je. Odo' ja do klonje. Serveza radi svoje.
Začuđujuće čista klonja. Možda zato što svi bljuju napolju, a kenjaju kući. Prilazi mi dugonoga crnka za glavu viša od de Vita, tj mene.
-Mali, imaš možda upaljač?
-Ne pušim. To je štetno, znaš.
-Kako volim kad muškarac brine o meni.
-Ne, ne ...nit sam tvoj muškarac nit' brinem. Samo kurtoazan razgovor vodim. Bolje nego da sam ti rek'o ''Ne'am lajter al' mogu te zapalim'
-Kako si duhovit....i mali i sladak.
-Durasel zeka sam pravi.
Jedan Tarzan me je spazio. Ovo je očigledno bila njegova Džejn. U šta si se uvalio...Ovo nema ni u Donje Vranje
-Je li ti, kepecu, mojoj ribi prodaješ fore a?
-Samo joj iznosim epidemiološke činjenice o karcinomu pluća. Pa i da flertujemo, bezazleno je, treba da ti imponuje što svi tvoju ribu gledaju.
-Nemoj da ti ja importujem jedan aperkat!!
(Budi se i džiber u meni...Tarzan u meni vrišti sa lijane AAAAAAAA)
-Ne importovanje...Imponovanje!
Udaram iz sve snage majmuna. Ali to je spazio čopor njegovih drugara, i Security Čite. U sosu sam...Počinju da me guraju...Frenk šamara krajnike Anđi...U taj mah...Dolazi Krampon...Možda i imamo šanse...
Koka-kola, Marlboro, Suzuki. Mesto na koje izlaze mladi i mlade. Zbog ovih drugih nataloži se tu i štogod matorih. Kič i šundčina-tako kažu. Sad, pošto sam poslednji put izašao u lokal koji nema karirane stoljnjake na stolovima i ima pisoar, kad je Mijatović pogodio prečku. Reko' sebi, izadji-šta te košta. To da itekako košta sam kasnije shvatio.
Ulazimo, pretresli nas. Dobro, to je lepo. Sigurnost je važna. Skoro gole žene igraju na šanku, to im je pos'o. Ove kojima to nije posao su samo za nijansu manje gole i ne igraju na šanku. I to je lepo-šta fali golim ženama? Uštekasmo nekako mesto za šankom. Gužva-puca! Gledam cene, skupo-ali ko ga jebe. Nismo ni mi golje. Samo prošle nedelje sam lično izvršio utovar-istovar preko dve tone cevi i rebrastih radijatora. Ima se.
Muziku znam, šuče svaki dan iz radija u kamionu, majstor voli kad zavija. Ovde peva neka Selma, dobra jebemlije. Utom, puče flaša-puče pička-stade Selma. Tuča. Dođoše oni što su nas pretresali i izbaciše ih sve đumle napolje. Nastavi Selma. To je isto lepo. Marva je napolju. Uguraše nam se neke klinke u punkt, nema veze, klinke su-ne smetaju.
-Ćao, ja sam Anđehlija.
-Pa gde si Anđehlija, oči mamine. Ja sam Frenki, celivam te.
-Znam, tvoj ćele mi predaje engleski.
-Blago ćaletu! Nego, ti često izlaziš ovde?
-Ma jok, ovo je tarzanija klub, a to je tako...
-Aha...pase, kapiram. Nego, hoćeš da popijemo nešto?
-Može. Ja ću moja-pička-dosta-košta koktel i Bejlis.
-Hoćeš i pojesti nešto?
-Molim?!
-Ništa, ništa. Evo stiže.
Deset minuta uboge priče i pokušavanja ostvarenja kontakta između palamara i guzice.
-Što ti je drug tako tih? Upoznaj nas.
-Zove se Zapata, ali ima ženu. Kaže "nije kurcu verovati".
-Aha..
-Slušaj Anđehlija, hoćeš da odemo posle kod mene?
-Joj, pa što?
-Pa da pravimo šnenokle i 'ranimo ribice. Ne! Nego da te, da se tako vulgarno izrazim, spavam u dupe odozgore.
-Joj, pa ne znam bili tela.
-Nemoj tu da mi se snebivaš k'o Azijatkinja, nego kaži.
-Pa videću...
-Dobro, vidi-pa mi javi...
-Šta dahćeš u njih? To su no-no igračice! :čuka Zapatu po glavi:
-Znam. Nego, pokid'o bi ih k'o Pahomije osmogodišnjaka. Šta kaže mala, 'oće biti jebačine?
-Kaže, biće. Dobro de to, nego da te pitam. Kako ti se sviđa Tarzanija klub?
-Brate Frenki, slušaj ovako!
Čuveni beogradski grafit s kraja osamdesetih koji u sebi sadrži elemente Sartrovog egzistencijalizma, dokaza o kompleksnosti i širini srpskog jezika kao i osnovnu strukturu jednog Zen koana.
Logička glavolomka bez rješenja.
Odgovor na većinu najbitnijih životnih pitanja.
Jeste taktika, ruku na srce najčešće krajnje bezuspešna, koja se zasniva na tome da vaš odgovor na pitanje zadato na kontrolnom, pismenom i sl. sadrži u sebi ceo tekst pitanja, po mogućstvu sa neznatno izmenjenim radosledom reči, sa dodatkom jedne do maksimalno dve vaše samostalno napisane reči. Pritom te dve reči koje ste dodali verovatno nemaju veze s mozgom.
Pitanje: Napišite na koje je podvrste Carls Darvin podelio sisare, uzimajuci u obzir njegovu teoriju evolucije objavljenu 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, po kriterijumu razvijenosti prednjih udova?
Odgovor: Po kriterijumu razvijenosti prednjih udova, s osvrtom na teoriju evolucije koja je inače objavljena 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, Carls Darvin je podelio sisare na sledeće podvrste: skrivenosemenice i zimzelene.
Prepravljena izreka koja nam govori da koliko god čovek bio pametan, uvek će se naći neko pametniji ga naguzi onako na kvarnjaka.
25 maj 2008 godine, američka vojna baza Fort Oregon u blizini Kabula. Kroz čekpoint prolaze dva hamera i kreću u patrolu. U jednom od njih je narednik Skot Daglas, poznatiji pod nadimkom Surovi. Još pre par meseci je njegova jedinica uletela u zasedu i Surovi je bio teško povređen, a njegov mezimac hamer rasut po pustinji. Od tada on se zarekao da će napraviti novo bezbednije vozilo. Nakon par nedelja udaranja po čeliku i zavarivanja novi hamer je konačno spreman. Uglancan i ispoliran kreće na svoje prvo putovanje.
Za to vreme u terorističkom kampu Ultra Džihad Bojs...
Adil već pola sata pokušava da rastavi neko kinesko govno od puške, ali nikako ne uspeva. Pesak mu ulazi u oči, koze ga čupaju za bradu i neko ga uporno gađa svinjskim papcima.
-A u pičku materinu i vi i sve! Idem da uzgajam mak i pravim opijum jebo vam pas mater smrdljivu i bradatu!
U tom trenutku iz šatora izlazi Fadil, češe se po jajima i nekako benasto gleda u svog pomoćnika koji pakuje stvari u kofer i odvezuje svog magarca sa stuba.
-Adile a kud si ti navro Alaha ti? Za frtalj sata moramo da postavimo one mine na put. Neću valjda sa mojim rahmetli ćaćom da ih postavljam!
-Ma jebo ti on mater znaš! Dosta mi je vaše galame i pucnjave. Emina je prestala da daje mleko zbog vas pedera.
-Ma pusti sad kozu, kupiću ti ja drugu ionako je bila milfača. Kupi ću ti ja na pijaci u Tenkešu novu i mlađu. Nego šta bi sa onim bojevim glavama što nam onaj Rus dade za litar džibre?
-Ja mislim da su još u podrumu, osim ako Hasan nije opet terao poštara kad mu donese opomenu za isključenje struje.
-Mhm aj da pogledamo, taman da potrošim i one eksere.
Nakon par minuta čačkanja sa žicama i kleštima, bojeva glava od 10 kilotona je zakopana pored puta gde će uskoro proći dva hamera.
Neopevano iritirajuća pojava. Ima četrdesetak godina, steznike na oba kolena i visoko podignute čarape. Proćelav je, maljav kao Čubaka, i pun svakojakih mudrosti. Ako promaši koš, bio je fauliran, čak iako ga nisi ni dodirnuo. Ako ipak ne traži faul, onda mu je kriv obruč koji je previsok/prenizak, teren koji je previše neravan/klizav, ili lopta koja je ofucana/jajasta. Stalno viče na saigrače "idi pod koš!" ili "otkrij se!", ali ti nikada neće dodati loptu.
- Faul!
- Ali nisam te ni taknuo!
- Sinko, nemoj da si bezobrazan, ja sam igrao sa Paspaljem '87 !
Najbolji poznavalac istorije i tehnike u automobilskoj industriji....
I am in a chase with a 1966 mint green metalic Ford Mustang Fastback Hemi.
Unit 79 here... I am in a chase with 1983 ocean blue Chevrolet Impala 4 door sedan....
Odgovor za besmislena pitanja ili pitanja na koje je odgovor apsolutno očigledan.
Zašto si ugazio u baru?
Zbog sira i vojne muzike.
Hiljadu puta sam čuo pitanje - kako je moguće da oni iz South Parka mogu onako da prozivaju sve redom i da im niko dosad nije došao glave? Odgovor nije mnogo komplikovan. Privid demokratije važniji je od same demokratije.
Svaki prosečan Amer treba ventil. Kao što su npr.Simpsonovi. Čovek dođe kući, pogleda seriju koja ismeva i njega i celu naciju, nasmeje se, počeše između nogu i bude mu lakše. Vremena su postajala teža, pa je bio potreban i jači ventil. Pojavio se South Park. Prozivanja, bogohuljenja, krvi do kolena...sve zarad hleba i igara. I kad čovek vidi da možeš najsurovije da se sprdaš sa predsednikom i svim važnijim ličnostima u državi, a da te niko ne dira, šta može da pomisli, nego da demokratija deluje. Sistem funkcioniše. A ta prozvana vlast ne samo da ne ugrožava serijal, nego ga i podstiče. Što surovija sprdnja, to narod mirniji.
I kod nas se taj pelcer primio. Nažalost, ne u animiranom obliku, već u jednoj emisiji u kojoj se redovno prozivaju najmoćnije grupacije u državi, prikazuju dokumenti sa imenima najopasnijih ljudi, emisija čiji autor zna sve i koji će "svima njima da pomrsi konce!"
Prosečan Srbin će doći ozlojeđen jer je dobio otkaz, upaliće tv i gledati kako neki bezmudi autor raskrinkava upravo onog ko je kriv za njegovu sudbinu. "E, tako treba! Konačno da neko i u ovoj državi ima muda da Njega stavi na tapet! Ženo, donesi pivo, jebem li mu majku majčinu!"
Jadnik će odgledati emisiju, naslušati se najstrašnijih optužbi protiv Njega, popiće pivo, počešati se između nogu, kresnuće ženu i zaspaće miran. Kao jagnje. Misliće da se ipak nešto menja. Da ima nade. Da nikom ne gori do zore. Za mesec dana, neki novi serijal, neki novi On, a na Njega se već zaboravilo. Nikom ništa.
I opet će čovek da popije pivo, počeše muda, kresne ženu i zaspe. A On i Onaj će i dalje piti Jack Daniels i kresaće tuđe žene, dok se za češkanje njihovih muda čeka u redu. Ali naš jadnik će i dalje da gleda tv i da se divi autoru koji ima 'muda do kolena'. Baš zato što ih prirodno nema.
I ne pomišljajući da možda baš taj autor u ovom trenutku češka muda upravo Njemu.
Srpska verzija slamnatih lopti iz kaubojskih filmova koje se kotrljaju pustinjom.