Fraza, u koju treba verovati koliko i u deda mraza.
"Marija Ivanović" je ustala jutros. Sela je u svoj automobil koji su izmislili i napravili muškarci iz metala koji su izlili muškarci od rude koju su iskopali muškarci. Nalila je benzin iz nafte koju su dobili i preradili muškarci i odvezla se putem koji su asfaltirali muškarci. Ušla je u zgradu koju su sagradili muškarci od betona koji su zalili muškarci i cigli koju su sazidali muškarci i greje kotlom koji su napravili muškarci pomoću goriva koje su opet preradili muškarci, popela se liftom koji su montirali muškarci. Upalila je svetlo koje su instalirali muškarci, prelila je vrelom vodom, podgrejanom na gasu koji su dobili muškarci, kafu koju su prevezli avionom muškarci sa plantaže koju obrađuju muškarci. Sela je za kompjuter koji su izmislili muškarci, otvorila je program koji su napisali muškarci, ušla na na internet koji su stvorili muškarci i slovima azbuke koju su napisali muškarci ispisala: "Ja sam nezavisna žena, šta ce meni ti alkoholičari"?
Brzo i pragmatično odrađivanje nečega, bez obzira na moguće negativne posledice ili smetnje u izvršenju. Ime dobila po kralju Stefanu Urošu II Milutinu Nemanjići (u narodu poznatom kao, jelte, kralj Milutin), koji je bio prvi zastupnik ove metode, podigavši četrdeset crkava od Dalmacije do Jerusalima, trsivši pet žena, pustivši muda toliko da je jedini u Evropi pobedio tatarsku hordu kana Nogaja, oslepevši sina koji se kurčio da mu uzme tron. Verovatno veći baja i od cara Dušana.
(Zamak Nemanjića u Nerodimlju, Leta Gospodnjeg cuie (iliti po današnjem računanju 1315)) Gospodar Boleslav ulazi na kapiju. Boleslav: Di ga je Milutin? Čuvar: Eno ga gore, opet je upao u neki trip da gradi manastir. Boleslav ulazi u svečanu salu. Milutin: ... i tako ti kažem, oću da mi sagradiš brod crkve od slonovače i zlata, a baci i malo rubina, nemoj da štediš da ne prođeš ko majstor Đurđije na tavče. Arhitekta: Razumem ja gospodaru, ali ne možemo ovde da turimo slonovaču, ima padne crkva sa stene pravo u more. Milutin: Onda raznesi stenu. Arhitekta: Ali gospodaru, ta stena ima četres iljada stopa, kako da je raznesem? Milutin: Otkud ja znam, ti si taj arkitekta ili kako se već sad to moderno kaže, ti bi to trebao da znaš, koj smo te kurac slali kod Jonisa u Smirnu, da viriš mladim Grkinjama pod suknje i piješ vino, pizda li ti materina? E de si Boleslave, kućo, nema te 100 godina, nešto si mi oslabio, šta je, nema više divljači kod tebe dole u Makedoniji, a? Boleslav: Ma nešto slabo ove godine, moram da se zadovoljim običnim prasećim i ponekim fazanom, nego nisam zato došao... Milutin: OOOOJ HREEELjLjAAAAAAAA! Hrelja: Izvolite, Vaše Veličanstvo. Milutin: Slušaj 'vako. Ima d'odeš gore do Raške, i vikneš vojvodi Momčilu da nalovi četres iljada srndaća i tries iljada jelena za mog druga Boleslava. On će verovatno da se nećka, u fazonu "nemam toliko", ali da mu kažeš da će da mu u suprotnom dođe Milutin, pa ima da najebe gore nego onomad kad mu je tašta sručila istopljeno zlato na noge kad ju je nazvao debelom Mađaricom. Jasno? Hrelja: Jasno, Vaše Veličanstvo. Milutin: E vidiš Boleslave, nešto sam naumio da sagradim još jedno 20 crkava, pa da pređem polako da gradim zidove, reče mi Nebojša kad je bio dole u Carigradu da su došli neki što jedu kerove, kako ono reče da se zovu....Šinezi, Minezi, neki takav zonfić, pa da su oni bili nekad davno u tripu da se pregrade on Mongola, te su izgradili zid duž cele granice, te sam ja mislio kad mi osvojimo Carigrad, Rim i Jerusalim, biće nam dosta, onda ćemo da se i mi ogradimo, al' da bude po jedan zlatni toranj na svakih 200 stopa. Boleslav: Da ne bude malo mnogo to, a? Milutin: Ma dobro, može i na 210 stopa. Ulazi čelnik Joakim. Joakim: Presvetli gospodaru, hteo sam da ti javim da se vaši sinovi Stefan i Konstantin opet takmiče ko će da poseče više vizantijskih vojskovođa, iako ste im vi to izričito zabranili. Milutin: I ko vodi? Joakim: ...Pa ja mislim Stefan, bar je vodio trinaest razlike, sad je negde prošlo poluvreme. Milutin: Ma pusti ih, nek se igraju deca. Nego ja imam jedan zadatak za tebe. Joakim: Recite, kralju. Milutin: Juče sam primetio da mi je Džeki nešto nervozan, izgleda da ga onaj Josif nije hranio dovoljno, pa sam ga preventivno obesio za noge na Zvečansku tvrđavu. Elem, pošto izgleda da magacin nema dovoljno hrane, moraćemo opet da idemo po zalihe. Joakim: Je l' opet Tatare, gospodaru? Milutin: Njih ćemo, mada mi je onaj prethodni kontingent izgledao kao neukusan za Džekija. Ako opet ne budu valjali, preći ćemo na Mađare, reko mi veterinar da oni imaju više proteina. Imaš tri dana da mi dovedeš jedno 200-300 Tatara, ali dobre da mi izabereš. Joakim: Bojim se da nećemo stići da ih izaberemo baš za tri dana... Milutin: Dva dana. Joakim: Ali... Milutin: Dan i po i idete sa drvenim sabljama. Joakim: Razumem, gospodaru. Milutin: I nemoj više da me nerviraš, ima da prođeš kao Vujica vojvoda sledeći put. Joakim: A kako je on prošao, gospodaru? Boleslav: Jesi primetio kako ćopa na levu nogu? Joakim: Da Boleslav: E pa to mu je iz detinjstva, kad je mazno dijamantski kliker Milutinu. Milutin: Dobar je čovek, ali dijamantski kliker je dijamantski kliker. Joakim odlazi. Milutin: Nego, što si ti beše Boleslave uopšte dolazio? Boleslav: Pa danas vam je svadba, kralju? Milutin: Svadba!? Boleslav: Pa da, jel se sećate da vas je mađarski kralj molio onomad kad ste ga uvatili za gušu da ga ne udavite u Tisi, već vam je dao onu svoju sestru za ženu. Milutin: Au, pa ja se toga ne sećam. Moram da batalim medovinu, izgleda da mi je neko stalno truje, valjda su zato danas umrli ona trojica što sve probaju pre mene, a i ja osećam neku gorušicu ceo dan. Boleslav: Biće da je tako, nego šta ćemo za ovu svadbu. Milutin: A jel bar neka pička? Boleslav: Pa nije da nije, kažu da ga je pola mađarskih grofova bacalo svakog dana misleći na nju u poljskim veceima. Milutin: Pa dobro, poslužiće koji dan.
Skaradna osobina žena da ulaze u lik dece, uglavnom one koja još ne mogu da govore, i pričaju umesto njih u upravnom govoru. Glas udese kao Nikola Simić na helijumu i obavezno pričaju ošišanom latinicom.
- Tata, vidi kakocam lepa! Vidi kakocam sratka! Da, da. - Ženo, batali da pomeraš to dete kao lutku. I ne pričaj tako, znaš da me plašiš. ---- - Je li se to ona upravo usrala kao neman? - Jesam nego sta sam! Malo sam se ukakala... - Ženo, pričaj normalno, koj... - I upiskila sam se! - Odo ja sad u kafanu pa na kurvu. - Nemoj da ti jebem mater! - A znači više nisi beba, jebem te usta!
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....
Najmirniji i najromatičniji lik pored dueta Legolasa i Gimlija koji prolazi vatre, planine i armije mrtvih da bi na kraju mogao da stekne pravo od svog zahtevnog tasta da oženi njegovu ćerku. Simbol svakog zeta koji mora da se dokaže familiji njegove voljene da zaslužuje takvu počast da se sa njom oženi.
Takođe je i odličan prijemnik za hvatanje orkova i mističnih signala.
Elrond : "Dobro Aragorne, ovako ide. Ako 'oćeš da se ženiš moraš da se dokažeš što je i običaj kod nas vilenjaka." Aragorn : "Šta treba ?" Elrond : "Pa svaki čovek koji je hteo da se ženi sa vilenjakinjom u našoj familiji je obično činio male usluge npr. poslali bi te kod Morgota pa da ga lepo pitaš da nam vrati nakit ili bi pomagao nekom zmaju da se iseli iz našeg komšiluka, mada pošto su tvoji prethodnici sve to već odradili mogao bi naprimer da : 1) Postaneš kralj drevne kraljevine 2) Zbaciš zlog tiranina 3) Usput ispuniš zakletvu svojih drevnih otaca i pomogneš nekim duhovima-brđanima da nađu mir u smrti." Aragorn : "Ja mislim da me malo zezaš Erlonde..." Erlond : "Otkud ti to, budući sine moj ! (samo ću da te pošaljem u sigurnu smrt, pa da mi ćerka nađe nekog poštenog svirača harfi)." ......................................................................... Aragorn : "Čujem četu orkova na tri dana hoda od nas, jedan od njih hramlje, a drugi je upravo jeo pasulja što osećam jer mu je sila teže ojačala na levoj nozi. "
Jedna od najvažniji lekcija u srpskom jeziku! Ne mož da slaže psovke ko kao oće!
sve je rečeno u primerima:
--dupliranje-- *Jebo te konj,da te jebo konj! *Mamu li ti jebem,da ti jebem bezobraznu!
--jedna za drugom--(samo po primerima) *U jebote šta je ovo,id u pičku materinu! *Pičko jedna (nekakva),govno jedno lopovsko! *Beži bre u kurac..jebote šta je ovo!? *Jebo sliku svoju ode sve u kurac!
--kratko ali jebitačno-- *Napuši se kurčine *Ajde Burgija ne seeri *Puši ga
--gratis atribut-- *Popuši ga purgeru *Jedni bre govna majmune *Da ti jebem mamu sad malo,a debilčino?
--gratis pretnja-- *Ajde ćuti malo krezavi, razbiću ti glvu! *Šta kažeš govno smrdljivo, ma polomiću ti obe kičme,ovaj ruke!
--pitanje-- *A oćeš da ti malo otvorim glavu,a? *Ti baš oćeš da ga pušiš?
--zloupotreba životinja-- *Magarčino jedna debilna *Kozo jedna glupa!
--gradacija-- *Napušiš mi se kurca i napaseš znojavih muda! *Napušiš mi se kurčine i napaseš guznih dlaka! *Jebem ti 100 majki puta 6!
...
usled ne poštovanja ovih pravila i redosleda dolazi do ovakvih ispada: *Jedni govna,puši kurac! *Jebem ti sve,majmune jedan,da te jebo konj!
p.s.-osećam se kao da sam psovao nedelju dana bez prestanka :)
Prekor koji upućujemo šalteruši ili prodavačici nivoa motorike prosečne koale i efikasnosti Karl Bencovog motora sa unutrašnjim sagorevanjem iz 1883. I kada odradi sve što se od nje traži, kada otkuca i poslednji račun i udari poslednji štambilj, ona nastavlja da mulja po fiskalnoj kasi/kompjukteru/fioci sa heftalicama/diplomat bombonjeri/futroli za jatagan, samo da bi ostavila utisak da nešto konkretno i značajno radi, i da nam svojom pojavom i unutrašnjim plamenom čini uslugu. Kao da se trudi da svemogućim zenološko-čijevskim matriks moćima otelotvori kovanice ili priznanice niotkuda. Ili čeka da joj kažeš ''u redu je'', kako bi uvećala svoj lični prihod i skupila taman toliko novca da se počasti svežim žiletima i kremom za piling pičke.
Kada se završio drugi svetski rat krenulo se u obnovu Jugoslavije, prvo što su drugovi komunisti uradili bilo je osnivanje fudbalskih klubova, a što se imena klubova tiče bili su jako maštoviti i odlučili su da se svim klubovima daju imena koja imaju veze sa komunizmom i pobedom nad fašizmom tako da smo dobili Crvenu zvezdu, Partizan, Radnički, Mladost, Slobodu, Slogu, Borac... Tu se ideje završavaju a ta imena se vrte u krug, međutim šta bi bilo da je Tito, a ne Čiča Draža izašao kao poražena snaga iz drugog svetskog rata. Crvena zvezda bi se zvala Crna Brada, Partizan bi se zvao Četnik, Vojvodina bi se zvala Vojvoda a OFK Beograd Kraljevski Beograd po uzoru na španske kraljevske fudbalske klubove (jer bi Srbija postala kraljevina, Real = kraljev, kraljevski). To i ne bi bilo tako loše jer da su kojim slučajem Nemci pobedili imali bismo mi i Crnu Svastiku i Nacist.
Fudbal sa društvom - PES Druženje na ulici - Facebook Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju Sega - Pentium Tempo - Kurir Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars Sličice - Send Gift(facebook) Rumenko - King Mikijev zabavnik - Scandal VHS - DVD Walkman - mp4 Žandari i Lopovi - Counter Strike Tropicak Heat - Prison Break