Manipulacija pičkom, kulturnije ''vaginalna manipulacija''.
Molle
Lalanje, spavanje jebiga. Jasno, ne?
- Izlazi Barsa na zagrevanje, na parketu Blaugrane škripi dvadesetdve patike.
Gde je Duenjas, bre?
Lalatović, jebiga.
Molim?
Zasp'o, gosn Bartomeu, znate da ne smemo da ga probudimo barem četiri sata. Čudna je to anomalija, videste li mu lice?
- Gosn. Vučiću, činjenica je da Muzej Nikole Tesle može biti i čuvaniji, to je sve ok, al' nemojte da ste toliki Lalatović, dođemo dovde i sve i vi zaspite, nećemo valjda preko dana da Vas vodimo da šmrčete Teslu. Ionako zbog svih onih ljudi mora nešto i da ostane u urni. Mislim, onih što bi da je ne diraju, ne premeštaju, šta znam...
-Meškolj meškolj...mmm...mhhm..Molim? Daj malo toga, da nam krene, Srbija potpisivati neće!
'oćemo u cveklu, premijeru, a?
Motaj!
U nekom ozbiljnom životu ovaj toponim se odnosi na arhipelag severoistočno od Škotske, kojoj i administrativno pripada, a, meni barem, je i sinonim za one fine mekane džempere od vune istoimene ovce. U slengu su stvari, ipak, malko drugačije te izraz biva upotrebljavan kad nekog hoćemo da odjebemo, onako stvarno.
Drinkstor u kraju
- Dobar dan, jel' mogu vinjak ovaj od pola litra da dobijem, molim Vas?
- Mali, jel' imaš ličnu kartu kod sebe?
- Jao, baš je sad nisam poneo, eno je kod kuće, imam devetnaest godina, verujte mi. Svi su mi inače u porodici ćosavi.
- Sine, ništa od tog posla, žao mi je.
- Al' dajte makar onaj mali, skroz mali, a mooolim Vas!
- ŠETLAND BRE!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Železnička stanica
- Dobar dan, ja sam student iz Novoga Sada i hteo bih da Vas zamolim da zajednički prevaziđemo jedan moj problem, naime za voznu kartu do kuće mi fali tačno...
- Sevaj!
- Ali ja zaista...
- Sevaj, budalo, gledam te godinama, ae, paljba!
- Gospodine...
- ŠETLAND, ćomane raspali!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Kod kuće, sa ženom
- Dragi, znaš kako sam leeeep džemperčić videla za psa, diivan je, dođi da pogledaš, evo nije ni skup, šezdeset evra i to sa poštarinom.
- ŠETLAND, bre, ženo!
- Jel' tako? E sad lepo zovi ekipu i obavesti ih jednog po jednog da utakmicu gledate kod tvoje mame.
- Ali, draga, mislio sam da je bolje da uzmemo za te pare neki fin, kao malo fensiji, tipa od šetlanda, ti znaš srce moje da ja nemam ništa protiv, čak mislim da na sajtu Barberija ima nekih lepih, onako kežual.
- Znam ja dobro šta ti misliš, zajebi to foliranje, zovi nekog od tih tvojih ko dolazi da mi se kupi dve limenke Ginisa, baš mi se pijucka dok budem tražila po netu.
- Ali, jebote, pa limenka tog sranja košta dvestapedeset dinara, i to u Maksiju, da nije malo mnogo, pobogu, draga?
- ŠETLAND!
Posprdni naziv za Viber ili Vajber, kako ko voli. Skoro pa besplatan telefonski internet servis, prilično zahvalan ako imate nekog preko. Skoro, jer, ipak, internet konekcija je obavezna, a skoro svi imamo te neke ''pakete'', koji omogućavaju sasvim dovoljno arčenja interneta preko telefona.
-Deda, na, evo ti Nikola da ga čuješ!
-Dete, pa kako bre Nikola, on je u Ameriki, kol'ko to košta? Nisam ja bio general, nego zastavnik, pojedoste mi penziju na gluposti.
-Deda, ovo je džiber, opušteno.
-Kakav sad džiber, ne reče li da je Nikola, jeb'lo te vreme!
-Ama, Nikola je, na, pričaj.
-Alooo, Nikola, sine? Alo? Imal' zime? Mali, secka ti ovo govno tvoje.
-Jebiga, deda, kol'ko para, tol'ko muzike. Samo strpljivo, daleko je Njujork.
Budući da dobar deo nas živi po stanovima, terasa mu dođe nekako najzgodnija kao mesto gde se drži bicikl, sem ako gajba nema dvesta kvadrata, što, priznaćete, nije toliko čest slučaj. Naravno, dragi dvotočkaš i prezimi na pomenutoj, a zime umeju da budu gadne u ovim kontinentalnim krajevima.
- Zvrrr!
- Šta je?
- 'Ajde, bre, Mare, koj' ti je kurac, 'oće to dok smo još mladi i kose nam crne?
- Pušite baš kurac, vi sedite na toplom, a Mare da čeka. A i ovaj Galenika vam je do jaja, kasni pola sata, smrz'o sam se k'o bajs na terasi.
Rahmetli Gadafi, ekscentrik kakvim beše, na Samit Nesvrstanih u Beogradu 1989.-e godine je došao sa sve šatorom, šest kamila, dva konja i celom svitom i obezbeđenjem, među kojima su bile i pripadnice lepšeg pola, amazonke, žene komandosi, navodno nevine. Čuveni šator, koji je vukljao sa sobom po svim meridijanima bio je postavljen u dvorištu rezidencije ove arapske zemlje na Dedinju, a po potrebi je bivao otvaran sa svih strana, poput onih jeftinih, najčešće belih, tendi koje danas mogu da se kupe. Otud i izraz, koji je danas u upotrebi, barem u mom društvu.
Ekipa se dogovorila za pecanje, mesto polaska ispred ulaza jedinog koji ima automobil. Zora. Svi smrde na alkohol. 5:30am Sunce stidljivo izlazi i obasjava krmelje prisutnih. Vlasnik motornog vozila kasni, a niko nema muda, jer je mnogo rano, a ni kredita, jer jebiga, da ga pozove. Posle petnaestak minuta eto i njega.
-'Ajde, brate, više, gde si, jebiga, dosad?
-O'š peške u Opovo?
-Pa ne, nego...
-Sevaj onda, i ja sam šljem'o, to što nismo bili zajedno, ne znači da nisam. Uostalom, sve sam noćas spakov'o, sisajte, samo da sipamo čorbu, paznemo gliste, crve i 'leba i palinski.
-To! E, jesi li i gadafija turio u kola?
-Ma koj' će nam kurac, ko to još da sastavlja tamo u onom blatu.
-A daaaj, 'smo se dogovorili, a jeebiga, brate..
-Ama, jel' idemo na pecanje il' šta?
-A znam, ali sunce, ovo ono, šta znam, prošli put smo svi kontali kako smo se zajebali što ga nismo poneli.
-Ma pon'o sam, bemteusta, naravno da sam pon'o, vi'š kak'i smo krivi, ko će, bre da peca, slud? Sve na dubinjaka, uz'o sam ona zvonca kurčeva od ćaleta i zaleži na ćebe.
-Too, ljubi te brat u prljav vrat!
-Mamu, bre, ljubi i 'ajde nazad, najmanji si!
Ziljav si, obrnulo krug, idi, samorokni se. Al' mojne posred Dunava, da te spasi Renato Grbić, znaš, onaj kojem je najbolja reklama za restoran, koji vodi, baš ta da vadi davljenike, koji sa Pančevca skaču u nadi da će naseliti neko bolje mesto. Skoči, bre, pored. Na beton, k'o čovek, k'o Branko.
-Brate, po pivo smo te poslali, ne po to.
-Al' ovo je pivo, šta je problem?
-To nije pivo, iako piše, ''Apatinsko'' nikako.
-A jebiga, bilo jeftino.
-Promaši reku!
Imaju hašiš i šah u jami.
Sugrađani, koji vrućinu ''pobeđuju'' ostavljajući otvorena vrata stana, ne hajući za ugroženu privatnost. Verujem da ste imali priliku da to vidite po svojim/zgradama svojih prijatelja.
-A, braaate, jel' moraš uvek da zalupiš vrata lifta? Bune se ovi Kardašijani iz stana pored lifta, em tim biciklom lomiš po liftu, em lupiš k'o konj uvek. Okreni onu ručku k'o čovek, jebemumater, što si životinja, bre.
-Kardašijani, hahaha, e, a znaš da uvek pljunem u onu cipelu što stave da im vrata ostanu otvorena. Baš mi ono, fetiš.
-Tis' prs'o. Upadaj 'ajde.
Više se i ne sećam na kojoj televiziji, moguće nešto tipa ''Beogradska hronika'' ili, pak, Studio B, tek, bio je deo emisije, vrlo gotivnog imena ''Pijačni barometar'', u kojem su bile navedene cene određenih namirnica na beogradskim tržnicama, uglavnom voća i povrća, ali i još ponekih. Izraz apsolutno prikladan za lika iz ekipe, koji ne da vlada cenama, nego jebe. Da li zato što odavno ne živi sa roditeljima te je prinuđen ili jednostavno čovek voli da zna, a ima i dobru memoriju.
-E, braćo, 'esi mi dobar?
-Evo, šta znam, sviram kurcu po kući, žena otišla kod babe u Vršac na dva dana, da reše neke papire za vikendicu pa moram šetam kera i sve to sam.
-Kod babe, a?
-Ne prdi, ozbiljno, sad me zvala sa fiksnog, izašlo nulatrinaest uredno, znaš kad jedno od nas ide van grada, to nam je fazon, kao da se zna da smo stvarno tamo. Uostalom, jedi govna, šta tebe zabole gde je.
-Dobro, nemoj se drkaš, a možda je ipak u Pančevu, hihihi!
-Legendo! Bolje mi daj ideju šta da jedem, nego što me prcaš ovde.
-Tebra, rerna majka, pazni neka krilca il' kobaje, turi na krompir i uživaj, to ti je najlakše.
-Jel' imaš predstavu pošto bi to bilo, m?
-Jebemumater, okreni Mareta, on ti dođe k'o pijačni barometar, čovek zna u dinar cene.
-Mis'iš?
-Mis'im. Nego, kaži ženi da ne diše mnogo duboko, jebeno ti je tamo, znaš, Azotara, Petrohemija i to, hihihi!
-Sisaj kurac, bre!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
-'De si, Mare, puška te ubila, kakav si mi?
-Evo, brate, gle'am neke Engleze, ti?
-Iskreno, treba mi savet, 'oću neku klopu da pravim, a budžet tanak pa se setim da si ti car za te cene i to. Kont'o sam neku rernu, krompir ovo ono, šta znam, krilca, kobaje, tako nešto.
-Aham, pajsad, ako ćeš kobaje, kod Jančića su ti vrh, 699 kinti kilo, ali nemoj kilo da uzimaš, to ti je pun kurac, one su onako malene znaš, al' kako su, brate dobre, to nije normalno, malo ih samo bušneš da puste sok i milina. U stvari, kurac, čekaj, ne rade ponedeljkom, e jebiga, i Englezi mogu da peglaju, a ovi ne rade. Hm, imaš i u Maksiju, tamo su ti 389 đunti, sad su baš počeli i u neko deblje crevo da ih pakuju, ali nisu baš neki kvalitet iskreno, čudno nešto curi iz njih u pičku materinu, bolje da odeš u Merkator, znam da je generalno skup, ali imaju neke roštiljske za 399, odnos cena-kvalitet nevera, jedino što moraš da čekaš mnogo, imaju one brojeve za delikates, znaš. I pazi, tamo ti je krompir 89, a u Maksiju 79, a u tim mega-marketima je krompir uvek kara. Krilca su ti isto do jaja fazon, evo sad su u Idei na akciji, ja baš kupio pet kila, 139 je kilo, samo gledaj da su krupnija, a ne k'o od goluba.
-Au, brate, gde se gasiš, šta sve napriča leptijebem..
-Šta kažeš, brale?
-Ma ništa, Mare, kažem kako si car jebote, znaš sve cene.
-Slušaj, uvek kad biraš krompir u Maksiju, biraj onaj koji je na što višem mestu, to babe ne mogu da do'vate i uvek je bolji. I da, ja sam oduvek mislio da je crveni bolji za pečenje, dok žuti kuvaš, al' kurac, uzmem neki dan žuti i bude vrh, a i žuti ti je 69, znači deset dindži manje. Znači, oko trista kinti i da se useremo obojica.
-Alo, Mare?
-E?
-A da ti odeš i pazariš lepo pa ćemo zajedno da pravimo i to sve? Dam ti ja kintu ka' dođeš. Ima i Fulam od devet na Sportklubu.
-Pa šta znam, 'ajde, može, pazi, mladi luk ti je sad isto na poniženju, samo 9,99, 'oš da uzmem koji?
-Uzmi, bre, Mare, idi u kurac, samo dođi i lako ćemo.
Slava kod drugara, Lepo baš, ima i voćne rakije, šljive, šljivcige, loze, piva, vina, ma svega. Jebiga, mesa nema. Sveti Nikola. Rokaj pitu sa pečurkama k'o izbeglaja napolitanku i lagano, možda posle pange i uspeš dodvezeš bicikl kući. Džidža? Biće. Nije mrs valjda, možda ne najBogoudnije, ali ni blasfemija, zar ne?
Tebere, jedva sam dovez'o, još i neki sneg kao kren'o. Sve najbolje Tebi i Tvojima! (Gde s kašikom?,Pogađaš čašu i ideždalje) Uu, kevine pite, a?
Nego!
Jel' ima tvojih pita, a?
Dragi moj brate, bilo, ali kasniš jebiga.
Čekaj, brate, ja nisam običan gost.
Nisi, rođeni, gosti varili.
Od 1980. do 1992. godine, Pucarevo je, po Đuri Pucaru, ko god on bio, bilo naziv za današnji Novi Travnik, u Bosni. Među beogradskim ćomanima, međutim, označava da je jedan od pomenutih 'avanzovao' te je počeo da se puca u venu.
Snimi Mareta, meni dođe da kožu skinem kol'ko je ćevru, a on u dugim rukavima!?
Pucarevo, brate, juče je zetu ukr'o telefon.
.........................................................................................................................
Brate, onaj Gile iz Orgazma je tol'ko mršav, kad bi popio sok od paradajza, izgled'o bi k'o termometar jebeni.
Jebiga, pucarevo decenijama.