
Slava kod drugara, Lepo baš, ima i voćne rakije, šljive, šljivcige, loze, piva, vina, ma svega. Jebiga, mesa nema. Sveti Nikola. Rokaj pitu sa pečurkama k'o izbeglaja napolitanku i lagano, možda posle pange i uspeš dodvezeš bicikl kući. Džidža? Biće. Nije mrs valjda, možda ne najBogoudnije, ali ni blasfemija, zar ne?
Tebere, jedva sam dovez'o, još i neki sneg kao kren'o. Sve najbolje Tebi i Tvojima! (Gde s kašikom?,Pogađaš čašu i ideždalje) Uu, kevine pite, a?
Nego!
Jel' ima tvojih pita, a?
Dragi moj brate, bilo, ali kasniš jebiga.
Čekaj, brate, ja nisam običan gost.
Nisi, rođeni, gosti varili.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.