Celi grad Niš se sastaje kod Konja u centru grada. Tu čeka svoje cure, prijatelje, tu mora nekoga sresti.Jedna velika istina, "konj" koj jaše u istom pravcu, je kako se ispostavilo Kobila.Konj je na trgu Kralja Aleksandra Ujedinitelja.To je konj, Nišlije neće promeniti naziv,svima je tako poznat.
-Burazeru, večeras pijenka !? -Idemo,u kolko kod konja ? -u 9,ću stojim kod mek,da me nađeš u gužvu.
Stih iz pesme grupe "Leb i sol". Osim toga, rečenica jako tačna u opisu međuljudskih verbalnih odnosa. Ako imate prave reči u pravom trenutku život je lakši, kad trenutak prođe, reči gube na značaju. Čuveno pitanje samom sebi: Jao što nisam rekao da....
Sposobnost verbalnog nadmetanja se smatra jednom od oblasti inteligencije i kod nekih jedinki je jako razvijena dok je kod nekih zakržljala kao ciganče koje pere šajbne na raskrsnici. Verbalni duel može biti dobijen na više načina, prvi je razvijena verbalna inteligencija, drugi je upornost a treći je korišćenje psovki kao dominantnog argumenta (sva tri će biti pojašnjena u primeru).
1. Razvijena verbalna inteligencija: Haški sudija: Gospodine Šešelj, možete li da odgovorite sa "da" ili "ne" na postavljeno pitanje? Šešelj: Ne mogu. Možete li Vi da odgovorite samo sa "da" ili "ne" a da ja Vas pitam? Haški sudija: Mogu, izvolite. Šešelj: Da li Vaši roditelji znaju da ste homoseksualac?
2. Upornost u verbalnom nadmetanju Haški sudija: Gospodine Šešelj, da li vi mrzite muslimane? Šešelj: Naravno. Haški sudija: U redu, dakle sigurni ste u to? Šešelj: Nisam. Haški sudija: To znači da... Šešelj: Da ih mrzim. Haški sudija: Dakle mrzite ih? Šešelj: Ne, ja nikoga ne mrzim. Haški sudija: Pauza 15 minuta.
3. Psovke kao dominatni argument: Haški sudija: Gospodine Šešelj, kako se izjašnjavate po pitanju genocida, krivi ili ne? Šešelj: Možete samo da mi popušite kurac.
Ustaneš u 7 sati kako bi odgledao Viteza Koju. Boli te pače za sve, znaš da kad upališ Tv nećeš gledati Tadića kako sere, pedere kako se balave i Ivana Ivanovića kako jede govna. Baba ti isprži kajganu..uff kako je tad kajgana dobra bila. Odeš do prodavnice i za 5 dinara kupiš desetak turbo žvaki, sa kojima praviš nenormalno velike balone. Ako je subota, u 10 sati uključiš Pink i gledaš Badija, psa košarkaša. Završi se Badi, a ti odeš kod ortaka da se igraš klikerima, uzmeš mu dva staklenca, al izgubiš mermerca, al nema veze, prošle nedelje si mu uzeo naftalinca. Onda odete kod komšije i kradete mu trešnje, umažeš se kao svinja, odeš kući, keva ti opali dva tri šamara jer nisi bio kući kad je dolazila tetka koju nisi video dve godine. Uključiš RTS 1, odgledaš Srleta i Pajčeta ili Štrumfove, zavisno od toga koji je dan bio. U pola 8 odgledaš Laku noć deco, istuširaš se i legneš da spavaš.
Jebala vas Evropa i gej parade, oću svoje detinjstvo !
Pojava vidljiva prilikom snošaja sa cupikama teškim jedva 50-tak kila, vižljastim kao mačići, koje prevrćeš po rukama, nosaš ih na kiti uz stepenice, obrćeš ih naglavačke za stojeću šezdeset devetku... a kad treba da iz gepeka izvučeš vreću cementa od 50 kila da bi na ujakovoj terasi u Čortanovcima zakrpio popucali beton kičma ti puca i stenješ "Pu, pedeset vam majki jebem svima koji ste ga pakovali tako!"
Inteligentan, realan, načitan mladić, student književnosti, fenomenalan pisac i nažalost neshvaćen (ili retko shvaćen) čovek koji pokušava da ljudima bar maaaaalo otvori oči, tako što svoje viđenje Srbije i uopšte sveta iskazuje kroz ono što voli - hip hop.