Čovekov najbolji prijatelj.
Ako imate bilo kakvu sumnju u ovu definiciju uradite sledeći test:
Stavite u odvojena dva gepeka vašeg najboljeg druga i vašeg psa i zaključajte ih. Dođite posle dva sata i otvorite ih. Ko vam se iskreno obradovao?
Viki :)
Kućni ljubimac, izuzetno popularan kod Studenata koji su u Prestonicu došli iz Provnicije.
Ima 4 uda (mužijaci imaju i peti, doduše, zakržljao), od čega im dva služe sa smucanje po stanu i smaranje Studenta, a druga dva im služe za uzimanje Čipsa, Piva, hrane ili drugih materija potrebnih Studentu za eXistenciju.
Cimeri su teški za održavanje.
Niko ne zna odakle popularnost Cimera i potreba Studenata da gaje žive primerke u tuđem stanu.
Izraz služi kao opomena devojkama koje ne razmišljajući na svetsku ekonomsku krizu, prilikom udaje dodaju muževljevo prezime svom prezimenu (ili obrnuto).
U zavisnosti od kombinacije prezimena, potrošnja materijala se povećava do
40 % za krstaču i do 30 % za nadgrobni spomenik.
grobar: Pa odakle mi sad letva od 180 cm da napišem Leposava Haži-Dimitrijević Stojanović.
--------------
kamenorezac: Za ovo prezime mora još pola kubik granita da utrošim a to je još 500 evra skuplje.
Pustiti u promet temu koja će zaintrigirati sagovornika i naterati ga da misli o značenju našeg govora. Najčešće, mislilac pusti mašti na volju i odluta u potpuno suprotnom smeru sa svojim tumačenjem izrečenog.
Mada, golicanje mašte se može iskoristiti i kao jeftina provokacija kojom privlačimo pažnju na sebe, raspirujemo neke bludne misli osobe sa kojom razgovaramo. Pogotovu su interesantni razgovori dve osobe ovog tipa.
1 - I šta kažeš kakav je, ako me razumeš?
2 - Hm, ko?
1 - Pa Beč. A na šta si ti mislila?
2 - Hehe, pa ovaj lep je valjda, nije toliko veliki, ali ima to nešto, ima dušu?
1 - Misliš? I je l' ti bilo lepo?
2 - Pa jeste, šta da ti kažem, ništa mi nije falilo, znaš. Nego je l' ti se diže, ovaj, jesi li krenuo da ustaneš?
1 - Jesam, jesam. Kaži šta treba.
2 - Donesi krpu, prosuh malo piva na stolicu.
1 - Važi, dobro ću ti je oribati, ništa se ne brini.
2 - Daj mi. Veštija sam.
1 - Evo ti. Ne moraš da žuriš, nema potrebe.
2 - Hm, vlažna je.
1 - Pa valjda treba takva da bude. Mislim ne znam, bolje ide nego kad je suva. Zar ne?
2 - Sigurno. Suva je grublja. Može da se ošteti. Nameštaj.
1 - Vidiš nisam o tome razmišljao. Pametno zboriš. Daj mi je.
2 - Ma jok, ja ću da je operem.
1 - Ajde važi. Samo požuri, ne čeka mi se baš mnogo.
2 - Ma dobro. Da uključim klimu?
1 - Ma jok, ne bi valjalo da se spusti. Temperatura.
2 - I to što kažeš, prijatno je ovako. Skinuću košulju.
1 - Važi. Ne smeta mi ni najmanje.
2 - Jesi voliš Boru Stankovića?
1 - Čitao sam. Dobar je. A ti Tolkinovu mitologiju, "Gospodara prstenova" i te fore?
2 - Uh nisam mogla, previše je velik.
1 - Pročitaj jednom, izdržaćeš. Mada neće ići brzo, ima puno detalja. Kvalitetno je.
2 - Hvala na savetu.
1 - Da ga upalim?
2 - Upali, samo nemoj Pink.
1 - Dogovoreno, ništa se ne brini.
2 - Nemoj previše glasno.
1 - Biću tih.
2 - Stani, stani, stani. Nemoj unutra. Napravićeš haos.
1 - Ma ne smeta meni haos, ali 'ajde neću. Au izvini, polomih slučajno ovu vazu. Platiću ti.
2 - Ma ne treba, besplatno je.
1 - O čemu mi pričamo uopšte?
2 - Nemam pojma, aj' se jebemo.
Najčešća komparacija u srpskog naroda. Šta god da se dešava, to se uvek poredi sa konjem, iako u 91% slučajeva nema veze sa konjima.
Pada kiša ko konj.
Crta ko konj.
Svaki dan ide na svirke ko konj.
Zima loše utiče na Jocinog mladjeg brata, koji boluje od leukemije ko konj.
Jedini namet na vilajet koji Srbi plaćaju sami sebi, pri tom se ne buneći.
- Meso ili riba: 150 evra
- Brlja, vino, pivo: 120 evra
- Supa i sarma: 70 evra
- Torte i kolači: 60 evra
- Predjela i zezancije: 50 evra
- Razni drugi troškovi: 50 evra
- Mamurluk, glavobolja, stomačna kiselina i potonja besparica: neprocenjivo...
Rečenica koju izgovaramo osobama koje ne umeju diskretno da pogledaju neku zanimljivost koju im pokazujemo. Naravno, pre završene rečenice, glava im već vitla okolo tražeći taj interesantni objekat.
X: E, sećaš se onog pedera iz moje škole, nemoj odmah da se okre...
Z: Gde je?! Gde je?! Jel ovaj? (pokazujući prstom)
X: :šljas: Smiri se bre seljanko, šta pokazuješ k'o grnčariju na vašaru!
________________________________________________________________________
X: Znaš onu debelu Milenu, što pušila Đoletu na rođendanu kod Milana, polako, nemoj od...
Z: (nalazi je pogledom i pilji) Uuu, što je smršala!
X: Ne gledaj u nju kretenu, ima da nas spazi, pa će da nas smara celo veče!
Misterija koja baca u senku tajne egipatskih piramida.
Večito pitanje koje devojke postavljaju same sebi pre izlaska. Ma, mogu granate da padaju, tenkovi da prolaze tik pored njih, zemlja da se razdvaja na pola, njima to u tom trenutku nije bitno, bitne su štikle. Onda kreću dogovaranja, da li se nose štikle, ako se ne nose, zašto se ne nose, ako se nose, zašto se nose. Ako samo jedna u društvu želi da ih obuje, neće to uraditi, jer ne želi da se izdvaja. Ako samo jedna neće da ih nosi, obuće ih, jer opet, ne želi da se izdvaja. Jer... Žene znaju zašto.
Una: Jao, da li da obuvam štikle?
Lana: Aman, devojko, idemo u Dangubu, sti luda?
Una: U, mnogo me zabole. Ionako sam veći metalac od onih što ne peru kose i nose Metallica majice.
Lana: Kako, hoćeš, ja neću sigurno.
Una: Dobro, onda neću ni ja.
Deo Beograda u kome zivi 98% stanovnika Srbije. Zila kucavica blokova je autobus 95 (devedeset petaja). Postoje ljudi iz blokova koji i po 6 meseci ne predju reku, zato sto u blokovima imaju sve sto im treba.
Pitanje koje će ženskoj osobi biti postavljeno zilion puta u toku života. Nebitno da li ona ima 15, 25 ili 45 godina. Prvo će je ispitivati ćale, onda dečko, pa muž, a ponekad i sin.
Ćale: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 5.
Ćale: U 5?! Pa ti skroz ludo dete. Ne priliči to jednoj mladoj dami. Mogla si bar hleb da kupiš.
--------
Dečko: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 3.
Dečko: Ne laži, video sam te tada kod Ranka, jela si pljesku.
Una: Pa? Ranko je na 2 minuta od mene. Eventualno sam došla oko 3 i 15.
Dečko: Pa, tako reci, znaš ti šta može da se uradi za 15 minuta?!
--------
Muž: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 12.
Muž: Znaš ljubavi, ja volim kad izađeš, ali jedva sam smirio malog. Mislim da je bolje da ne izlaziš.
Una: Pa, nisam ga sama pravila, ne žali se.
--------
Sin: Kevo, kad si došla kući sinoć?
Una: Oko 11.
Sin: Aman, ja te ček'o kintu da mi daš. Znaš da izlazim u to doba. Dođi pre sledeći put.
Topli napitak namenjen uživanju i opuštanju, pretvoren je u nešto krajnje složeno, te vam je pri odlasku u kafić potrebna brošura da biste pravilno naručili istu.
1991. godina
Konobar: Izvolite, šta želite da naručite?
Gost: Jednu kafu moliću.
Donosi vam tursku/srpsku/domaću kafu u bakarnoj žutoj džezvi, sa ratlukom od ruže na tacni.
_________________________________________________________________________
2001.
Konobar: Izvolite, šta želite da naručite?
Gost: Jednu kafu moliću.
Konobar: Služimo samo espreso.
Gost: Pa dobro...onda jedan espreso.
Donosi vam espreso ružan kao sam đavo, jer im je teško da se otvore za neku kvalitetniju kafu. Kao prilog tu je i neka bugarska čokoladica, kojoj ni ime ne znate, a strah vas je i da je stavite u usta.
_________________________________________________________________________
2011.
Konobar: Izvolite, šta želite da naručite?
Gost: Jedan espreso. (Jer je turska/domaća/srpska kafa odavno postala misaona imenica)
Konobar: Da li želite skraćeni, obični, pojačani, produženi ili osiromašeni?
Gost: Obični.
Konobar: Hoćete u malu, srednju ili veliku šolju, ili možda plitku, a široku?
Gost: Malu.
Konobar: Želite možda mleko u kafu?
Gost: Može malo mleka...
Konobar: Želite hladno, ili toplo, sa -5% mlečne masti, sojino ili kamilje?
Gost: E, aj daj mi čaj od nane!!! (U sebi MRŠUPIČKUMATERINU!)
Konobar: Želite možda od sveže ili osušene....