Šamarčina koju ti ćale opali tako da te rastavi od života na par minuta, nakon što se vratio iz škole sa roditeljskog i video da si naređao sve kočeve.
-Tata, da podignemo Milana sa zemlje? -Ne, ćeri moja, neka ga, tu mu je mesto. -Ali tata, ide mu pena na usta... -Ništa se ne brini, kad ustane dobija još jedan rastanak sa mozgom zato što mi je razbio far od jugića.
Lik koji nema pristup pički dok se njegovoj devojci ne zaopšti. Njegovo mišljenje i potrebe se zanemaruju. Jedino ona određuje vreme seksa, poze i dužinu trajanja, nebitno što su njemu jaja poplavela i močuga mu stoji uspravna od kad se probudio ako njoj nije do oplodnje.
- Ljubavi, molim te? Žulja me u gaćama ceo dan, eksplodiraće! - Neću sad, zar ne vidiš da gledam u plafon !!? - Jbt opet moram da ga šamaram u VC-u.
- ..... DEBELI !!! Dođi, sad sam raspoložena. - Zar ne vidiš da kenjam? - Imaš 37 sekundi da dođeš ili ću izgubiti volju. - Evo ljubavi, evo! Neću ni da se obrišem.
Trenutak pomešanih osećanja. Kao seks sa kabastom ženom. Trči gore ljubi, trči dole jebi, razvučen ko šifonske gaće. Sve bi, al ne može u isto vreme. Dobio sam je, a ko da sam dobio rak. Jebiga, od nečeg mora da se rikne.
Tu, tu. Tu, tu. (stigla poruka na mobilni)
"Poštovani na vaš račun broj 512597746085 je uplaćeno 16005,00 dinara. Vaša Unikredit banka."
Mika, mučenik ovdašnji : - Fala kurcu! Pera, ortak nezaposlen: - Šta je? Mika : - Legla plata! Pera : - Oooooooo matori. Tražio te konobar, malopre ... he,he, he, he ..... Mika : - Tražila me i elektrodistribucija, bankari, poreznici, žena dva puta, deca studenti, samo zevaju, a ti me jebeš za dva piva? Pera : - E, pičko papučarska. Za dva piva ti stalo.... Mika : - Mater ti jebem alavu. Pa, ko je do sad plaćao? Da nisi možda ti? Pera : - Zavrnula ti Smilja jaja, pod stare dane? Mika : - Kome zavrnula? Ne serendaj. Nego, jesi za jedno mešano, da lakše pivo klizi? Pera : - Moj čovek! Legendo Srpska i republike Srpske Krajine! Mika : - Kelner, ponovi ovo s pivakisom i upali roštilj. Kelner : - Mešano? Mika : - Of kors! Kelner : - Stiže!
Tu,tu. Tu, tu. (stigla poruka na mobilni)
" Poštovani, obaveštavamo Vas da je sa Vašeg računa broj 512597746085 skinut iznos od 14850, 00 dinara, za ratu kredita..."
Pojačavanje zvučnika na maksimum kao odgovor na komšijsko gledanje “Talenata” “Operacija” i ostalih “Glasova” sa televizorima otpanjenim do daske.
- Suuutraaa siii uuvelaaaa ruuuuužaaa… - Dušo, gde sam stavio onaj Hitlerov govor? - Jao Branko nemoj molim te.. - Šta nemoj. Aha, evo ga. - Ziken Klok Ajnc Cu Firen Unzere Jugend….
Zakon Srbije kaže da se srednjoškolske ekskurzije mogu organizovati u inostranstvu tek u 3. i 4. srednje, tako da, eto šanse da se gomila tinejdžera prošeta po Evropi i upozna se sa blagodetima ( čitaj: odvali se od alkohola ) Grčke, Italije, Francuske, Španije ili Češke.
Ekskurziju razredni starešina najavljuje početkom godine obaveštenjem da se ide za mesec dana i da sve to košta samo četrdeset i kusur 'iljada, plus dnevnice od nekih 30, 40 evra. Na đacima je da raspodele dva gratisa, oni se međusobno pokolju oko toga, pa razredna na kraju uzme stvar u svoje ruke i podeli gratise na 20 i kusur dela. Sledi nekih mesec dana nabavljanja pasoša, vađenja viza i drkanja oko raznih drugih papira, kao razlog neznanja prilikom ispitivanja đaci se pravdaju sa: "Spremam se za ekskurziju", iako klinac samo ladi jaja dok se ćale i keva lome da potegnu veze i izvade pasoš na vreme.
Dan uoči puta u kofere se pakuju grickalice, sokovi, 15 pari čarapa, 16 para gaća, gomila majci, pantalona. Opšte rasulo u kući.
Polazi se sa nekog parkinga u 5 ujutru, noć pre toga kol'ko god da se trudiš, nema šanse da spavaš više od pola sata. Putuje se ceo dan, staje se nekoliko puta, na prvoj benzinskoj pumpi troše se prve pare - odeljenski pušači kupuju po boks "Marlbora", kol'ko da potraje prva dva dana.
Stiže se u hotel oko 8 uveče, tačno na večeru, tu će razredni starešina svima da podeli po ulaznicu za diskoteku koja je ujedno i žeton za besplatno piće.
I ETO! Napokon, posle ko zna koliko hiljada kilometara puta, vrhunac ekskurzije - prilika da se svi kolektivno masakriraju od piva, balantajnsa , Džonija ili Džeka; ćaletova prepečenica je svoju ulogu odigrala još u hotelskoj sobi. Odeljenske face noć će provesti valjajući se u svojem izbljuvku, ali to je fora , šta bi inače prepričavali svojim ortacima kući? Napije se i po neka riba, zakrljaju se neki iz odeljenja, razredne starešine ne podignu ni glas na njih, navikli su, jebiga.
I tako sve, puta 6. Kinta se sprca do trećeg dana u najk šopu, na alkohol i suvenire. Drugi dan se pije u sobi, treći dan u diskoteci, četvrti u sobi , peti u sobi, dok se šesti dan pije opet u diskoteci i to najžešće zato što se sutra pali kući.
Deca se vraćaju kući sa gomilom snežnih kugli u kojima su razni Koloseumi, Ajfelove kule i Krivi Tornjevi, razglednicama iz Paralije, sombrerovima , novim patikama i dresovima Juventusa, Milana, Olimpijakosa ili Panatanaikosa.
Kada se prepričavaju utisci redosled je: šljokali smo, šljokali, zezali se, šljokali, kupovali, šljokali, zezali se, šljokali u sobi, kupovali, šljokali. Na pitanje: "Pa dobro, kakav je Koloseum?" odgovara se sa: " Pa ništa posebno... ali znaš kak'e sam tike uz'o u Rimu taj dan, 50 evra, džabe!"
20 do 30 ljudi, nasumice izabranih, koje si prinuđen da gledaš svakog radnog dana, sem praznicima i na raspustu. Prosečno odeljenje sastoji se iz: - smarača - svake godine je sve dosadniji, smara sve, pa čak i sebe. - štrebera - liže se sa svim nastavnicima i ne izlazi na odmor pošto uči. - fenserke - glupača, koja samo zna boje da složi - fensera - nabeđen, fura samo Air Max, ima se, može se, ribice lože se. - seljaka - žvaće žvaku otvorenih usta, prdi, čačka nos. - dzovana - širi se i pokušava da bude zanimljiv. mešavina smarača i seljaka. - povučenog - tih, neprimetan. - ludaka - njega boli uvo za sve i svaki dan posećuje direktorovu kancelariju. - begunca - dolazi samo ponekad u školu. nema ga ni na jednoj zajedničkoj slici. - cara - legenda koja po ceo dan provaljuje fore. - hejtera - ne progovara ni sa kim. u svom svetu, totalno. - običnog - mešavina svega ovoga. - normalnog - ništa od navedenog.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.