One situacije kada ona krene da vam priča kako joj je teško ovih dana, puna je stresa i tako tih sranja a jadna ne ispušta parmak iz ruku. Nekad skoči sa kurca i onako odlučno se drekne "ma neću ja njoj više da popuštam" (ovo je drugarica valjda nešto iznervirala).
Slušaj draga, oš da se jebemo il' da kuvam kafu pa da mi se izjadaš?
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Godina najopasnija po zdravlje, prvenstveno po jetru!
2 januar - Žurka kod Ivane 18 godina 6 januar- Žurka kod Ivanine drugarice 18 godina (odlazak u kokanjaše) 20 janura- Žurka kod Baje 18 godina (Željko odvežen kolima hitne pomoći na ispiranje) 4 februar- Žurka kod Sanje. (Sanja povraćala u VC-u, Tati rekla da su muškarci) 18 februar- Žurka kod Stupija 18 godina (Posle ove žurke, četri devojke iz razreda "VIŠE NIKAD NE PIJU) 2 mart- Žurka kod Nevene 18 godina (Ove četri devojke opet piju) 10 mart- Žurka kod Marije i Nikole (Žurka na kojoj povraćaju, seku se flašama, i pre dvanest ostaju bez zdravog razuma)
Ako se ovome doda, još dvadeset i pet žuraja povodom punoletstva, s razlogom se vidi po čemu je ova godina najopasnija po zdravlje a prvenstveno po jetru!
Osoba koja pomeša tri ili više vrsta pića ukupne vrednosti 42,21 dinara, nadene neki zajeban tropski naziv na engleskom, ubaci kišobrančić i sve vam to majstorski naplati 400 dinara.
Rečenica koju izgovaraš kad napokon uvidiš pravi razlog nečijeg prenemaganja, odnosno uzrok nečijeg mušenja.
- Aj u zenba, nema nikog! - A ne mogu... - Ajde, ajde! Nije ladna voda. - Ma, ne ulazi mi se... - Ajde, bre, koji ti kurac, jesi dobila? - A nisam... - Šta je onda? Skini pantalone i upadaj. - Nisam ponela... - Kupaći? Pa, šta. I ja sam u boksericama. - Ma, ne kupaći... - Ne nosiš gaće? A to li je muka... Pa, što ne kažeš. Evo, i ja ću da skinem. Ajde upadaj. - Okej. ~~~~~~~~~~~~~ - Ćale, izlaziš s kevom negde večeras? - Ma jok, vidiš kakvo je vreme. - Dobro je vreme, šta mu fali. - Kiša, bre! - Ma, kakva kiša, šta je to... Kišica. Idi, bre, negde s mamom, nisi je 100 godina nigde vodio. - Dete, dosadan si. A i nije mi ni do čega, boli me glava. - Dam ti kafetin. Slušaj, dao mi drugar neke karte za bioskop, ima sto posto da ti se svidi film. - A što ti ne ideš? - Ne volim ja Adama Sendlera... A i... A i dogovorio sam se da se vidim s devojkom večeras... - A to li je muka! Jebem mu miša, kaži jebiga, pa ćemo da iskombinujemo nešto.
Jedina akcija koja preostaje u određenom srpskom dijalogu, u slučaju žestoke psihičke jebačine. Jel'-ti-to-mene-jebeš? lepo upakovano, sa kulturom. Pa, čekaj pozu da promenim, bar da mi udobno bude dok mi penetriraš po psihi.
A: E 'de si Banѕov. E tebra, pare dobijaš za koji dan, brate, nije do mene. Znaš brate da ja nisam takav čovek, znatči, splet okolnosti, situacija vrlo zajeb... B: Ček', ček', samo čas. A: Aha? B: Promenio sam pozu, aj' cepaj. A: Hm... A? B: Pa ne brate, da se namestim da me ne nažulja dok stoički penetriraš u mene. Očistio sam glavu od misli da i tebe ne žulja, udri sad.