Moto kojim se vode Romi pri širenju biznis - teritorije.
marekom85
Ni po čemu se ne razlikuje od tradicionalne osim po vremenu radnje i vremenu nastanka. Bitno je samo da se zadrži forma epske pjesme, dakle deseterac, slovenske antiteze, standardni počeci tipa "Knjigu piše...", "Poranio taj i taj, poranio rano u neđelju..." i izrazi kao što je "rujno vino", "đevojka" itd.
Ove pjesme uglavnom veličaju razne političke figure iz ratnog i poratnog perioda, ili pak pljuju po nekima od njih.
Ipak, osim političkih i sve ostale teme dolaze u obzir, samo se mora zadovoljiti jedan uslov, a to je da govore o događajima, jer je to osnovno u epici, za razliku od lirike koja govori o osjećanjima.
Ove pjesme i dalje nastaju uglavnom na isti način, uz gusle (na primer, MADE IN "LUDA KUĆA"), mada prisustvo gusala nije nužno, a autor je uglavnom nepoznat. Ostaju sačuvane kada ih neko zapiše, ili postavi na internet.
Evo jedan primjer:
Mili Bože, čuda velikoga,
kad ce šćaše u Melburnu gradu,
na Zemljinoj južnoj polulopti,
kad se šćaše Zemlja da okrene,
da se vrti od sad naopako!
Sve zbog jedne žute lopte male
što se tuče lopatom po polju,
od sportista - svetskih velikana!
Nameri se junak na junaka,
Deli-Rože od Švajcarske strane
na našega Tipsarević Janka.
Goniše se letnji dan do podne
usred zime 2008.
po teniskom polju velikome.
Goniše se pet setova celih,
u svakome po dvanajest gejma,
u petome još i više beše.
Loptu tuče Rože Federeru,
gde udara tu trava ne raste!
Vraća Janko kolko ima snage,
neku vrati a neku batali!
Loptu tuče Tipsarević Janko,
gde udara ni sudija ne zna
a kamoli jadni Federeru!
Trče oba po celom megdanu
kano da će jedva ostanuti,
svojoj deci obraz sačuvati.
Goniše se letnji dan do podne
da ni jedan pobedio nije!
Dojadilo vili Primorkinji
te namignu dvaput Federeru,
ne bili se megdan okončao!
Aoj vilo, nigde te ne bilo!
Što preveri srpsku veru tvrdu,
katoličku zagrize jabuku,
katoličku jali protestantsku!?
Da Bog da ti u grlu zapalo!
Nego Rože junak od megdana,
i sam reče Tipsarević Janku
da je šteta što nijesu oba
na tron slave jednako popeti –
jer je tako ustrojeno bilo.
Osta megdan da se ovaj pamti,
Od sad, zasad, sutra i doveka!
Nego vila Federera klela,
zaklinjala Svetim Antonijem,
i šiptarskom materom Terezom:
„Sa Srbima ne zameći kavge,
jer ti više pomoći ne mogu.
Srbi su ti loptice junaci
kakvih nigde u Jevropi nije
A kamoli u zemlji kengura!“.
To Rožeu vrlo žao bilo,
ne mogaše srcu odoleti,
niti srcu niti dolarima,
te na megdan opet izilazi,
nikom drugom nego Đokoviću,
mlađanome srpskome junaku,
koj’ od sebe gradi komendiju
ne bi li se zabavila raja
koja gleda kako se on sprda
sa Nadalom ili Šarapovom.
Kako Rože na megdan izađe
Novače mu poteže reketa,
rasturi ga u tri seta ravno.
Nije vila ni makla se bila
A Federer propanuo slavno.
To se proču kroz sva četir’ carstva
da Novaku više premca nema.
Zakukaše svetske glavešine,
od biznisa veliki mudraci.
Eto njima jada iznenada,
de Novaku protivnika nema.
No im vila opet dobra bila!
Pokaza im crnog Arapina,
Iz Le Mana francuskoga grada.
Silan junak na ovome svetu,
Vilfrid Conga od oca iz Konga!
Razbio je Edija Mareja
i velikog Nadal Rafaela,
koji prste u dupe zavuče
pre nego će lopticu da tuče.
Lukavi ga Sarkozi poslao,
ne bil’ Srbu mog’o nauditi!
Megdan biju Conga i Novače
u nedelju kad im vreme nije,
u nedelju na Svetoga Savu,
u Melburnu na sred stadiona,
gde se sjati sto hiljada duša,
mnogi Srbi i mnogi Francuzi.
Svi u dreku, svaki za svojega!
Zalud vika povelika beše,
ne mogaše Conga odoleti
Đokoviću - planinskom sokolu!
Oznoji se crni Arapine,
udarajuć’ i zdesna i sleva
i svakakvu loptu više glave.
Al’ Đoković na sve odgovara,
kad u ćoše a kada u mrežu!
Vreme malo zatim potrajalo,
boriše se tri, četiri sata,
Osta Novak junak od megdana!
Stade cika širom stadiona.
Raduje se i staro i mlado
Što je Srbin najbolji na svetu.
Još se više po Srbiji slavi!
Svetog Savu Srblji proslavljaju,
i uz njega Đoković Novaka!
Jedina zdravstvena mana koju bi većina penzionera volela da ima.
Narednih nedelju dana od krsne slave, kada se po 3 puta dnevno jede preostala prasetina dok se ne oglibi i zadnje rebro.
Plavu krv imaju kraljevi, kraljice, prinčevi, princeze i žene u reklamama za uloške na TV-u.
Blato u hodniku za koje niko da prizna da ga je baš on uneo.
Četrum za penzose.
Ne moraš uopšte da poznaješ drugog aktivnog prisutnog da bi započeo razgovor, možeš da se ubaciš u priču ili da nestaneš kad god hoćeš, čak ti nije potreban ni niknejm*, a tema ima u izobilju.
*iako ga najverovatnije svi imaju, npr: Stana iz konfekcije, ili Mika iz Fepa.
Kineski prodavac iz tržnog centra bloka 70, u retkoj pauzi meditacije, sa pogledom pritajenog tigra, uprtim ka još neosvojenim novobeogradskim prostranstvima, sa mislima - dubokim, transcendovanim u dimu jeftine ovdašnje krdže, sa ustima blago otvorenim iz kojih se nazire deo Velikog belog zida, sa rečima malobrojnim, ali mudrim, iskazanim kroz zmajev dah malopre pojedenog džukca...
- Izvinte, dal imate za broj manje pantalone od ovih?
- Pantalona... (izduvava dim)...hiljadu!
- ???
Sa azijskim osmehom se okreće zapadu, dok se dim njegove cigarete izdiže visoko iznad najviših lampiona, raspaljenih crvenilom popodnevnog sunca, koje za njega, negde tamo, kao da tek izlazi...
Način ponašanja lepše polovine u "onim danima". Jedan nivo iznad monstruoznog.
Paučina koja se nahvata u međunožju usled preteranog korišćenja fejsa, tvitera i sličnog.
Činjenica da je trgovina belim robljem započeta prodajom crnaca.
Jedinica za brzinu koja se koristi u Železnicama Srbije.