Najviši čin u srpskoj vojsci.
Kuvano_jaje
Idealan odgovor policiji koja je naletela na vas dvadeset, baš u momentu kada idete da bijete drugu grupu ljudi. Taj odgovor može zbuniti policajce na koji sekund, dovoljno da se rastrčite kud koji.
- Alo bre, gde ste vi pošli? Ruke gore.
- Polako bre gos'n milicajac, snimamo novi spot. Evo i kameru imamo. Đole, pokaži mu kameru.
- Kakav bre spot i jesu to prave baklje i šipke?
- Ma jok bre. Plastika sve. Đole snimaj taman da ubacimo i policiju u spot. Evo namestite se ovde gospodo i mi kao bežimo od vas, a vi nas samo gledate. Snimaj bre Đole......paljba!
- Au kako ćemo da ispadnemo opasno u spotu, kolega. Dvadeset ljudi beži od nas!
Lik koji je klasična džidžalica, može se reći solidan košarkaš i polu šmeker. Jebemu mater, ode u jebeni NBA, i smuva fazon, najjaču pičku na planeti i pritom zaradi šou para. U nekom pravednom univerzumu cirko bi sa Koromanom i Sašom Ilićem na Fristajleru, igro za Hemofarm i imo ribu devedeseto.
Negde na ruletu..
-Sve na dvaes' tri.
-Brate ti si lud, do prvog nemamo dinara ako ovo puknemo..
-Opaaaa!
- Koji si Jarić, NEVERA!
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Najčešća glasovna promena kod Crnogoraca.
PG u BG
Šaljivi način da dočarate slušaocu koliko su tanki zidovi zgrade u kojoj stanujete.
Sredstvo kojim obično najmasniji i najuobraženiji dečko u gimnaziji vrti sve devojke oko malog prsta i menja ih ko čarape samo zato što zna 3 akorda, pa makar imao facu kao tektonski poremećaj. Takođe je i glavna zvezda na ekskurziji. Svako od nas zna bar jednog takvog.
Glupa gimnazijalka 1: Jaooo, kako ima slatke okice i kako sviraAAAA....
On: A-dur, C-dur, A-dur, C-dur...
Glupa gimnazijalka 1: OŽENI ME!!!
On: A-dur, C-dur, A-dur, C-dur...
Glupa gimnazijalka 2: Sviraj nešto od Cece! Aj' nešto tužno!
On: e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol, e-mol...
Autobus peva a najbolja riba se upinje da mu sedne u krilo.
Nova ujdurma nevladinih organizacija kojom je zabranjeno dirati decu rukom kad počnu da divljaju nego mu se mora objasniti razgovorom šta ne sme da radi. Oće da donesu zakon kojim bismo podsećali na Šveđane valjda, a sve po principu žaba digla nogu.
Drugim rečima, komplikovano vaspitanje, koje uz to i ne radi.
ne-fizičko
1. Klinja provalio kako se izduvava guma na autu, pa isprobava u garaži.
-Nemoj sine, nije lepo to što radiš.
-Ha! (nastavlja da izduvava)
-Nemoj molim te, nije lepo tata ne može da vozi kola posle.
-Haha! (nastavlja)
-Povređuješ tatina osećanja time što izduvavaš gume.
-Šta je to osećanja? (nastavlja)
-To ti je sine kad.... Pa nemoj i drugu!
Zaključak:
Tri izduvane gume i četvrta načeta. Dosadilo mu.
2. Klinja uzeo da gura šrafciger u utikač
-Nemoj, to je opasno!
-Šta? (nastavlja da gura)
-To da guraš. Može da te drmne struja.
-Kako? (nastavlja da gura)
-Pa tako što... Neeee!
Zaključak:
Kuršlus.
fizičko
1. Klinja provalio kako se izduvava guma na autu, pa isprobava u garaži.
:fljus: marš u sobu!
-KMEEEEEeeeeeee...
Zaključak:
Načeta guma.
2. Klinja uzeo da gura šrafciger u utikač
:fljus: Pizda ti materina detinja šta radiš to!
-KMEEEEEeeeeeee...
Zaključak:
Živo dete.
Prva misao žene koja posle skoro deset godina rada u firmi konačno dobije rešenje da je primljena za stalno.
Izraz služi kao opomena devojkama koje ne razmišljajući na svetsku ekonomsku krizu, prilikom udaje dodaju muževljevo prezime svom prezimenu (ili obrnuto).
U zavisnosti od kombinacije prezimena, potrošnja materijala se povećava do
40 % za krstaču i do 30 % za nadgrobni spomenik.
grobar: Pa odakle mi sad letva od 180 cm da napišem Leposava Haži-Dimitrijević Stojanović.
--------------
kamenorezac: Za ovo prezime mora još pola kubik granita da utrošim a to je još 500 evra skuplje.
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Anastas Petrović
1900-1998
prošao sito i rešeto
Mnogo fina, snebivljiva i smerna osoba, najčešće pripadnica nežnijeg pola, mada se javljaju i muški primerci, kojoj je sve "iju", "fuj", "bljak" i "O, moj Bože".
- E, Sandra, hoćeš da idemo na klopu u pauzi za ručak.
- Možemo. Gde si mislio?
- Ne'am pojma, al' jede mi se burek već nekol'ko dana, 'oću da crknem.
- Burek??? Fuj!!! O, moj Bože!!! Bljak!!! Ne mogu ja to da jedem!!!
- Da, da... Izvini, zaboravio sam... Ti kenjaš karanfile. U tom slučaju, vodim te na škembiće.
- Aaaaaa, fuuuuuuj, bljak, odvratno...!!!