Rubikova kocka

Onaj ko nije proveo sate i sate uzaludnog šaltanja šarenih kvadratića u potrazi za harmonijom i redom, taj ne zna šta je patnja.

Zavaljeni u omiljeni komad namještaja, bilo da je to fotelja, trosjed, kada ili sudopera, vjerovatno ste i vi nekada u velikom suficitu vremena i raspoloženja posegnuli za ovom magičnom kockastom formom, ali, eh...umjesto da se igrate i opustite, nakon par sati uzaludnog pretumbavanja zatekli biste se zbunjeni i iznervirani što po 100-ti put uspijevate da složite žutu stranu, ali kada se bacite na hromatsko kompletiranje ostalih, ta redovno i obavezno nastrada i taman dok nju eto popravite izgubite iz vida onu genijalnu ideju koju ste imali od prije. Kako je ono suficitno vrijeme davno preraslo u dragocjeno, jer ste ga, i više nego što treba, stukli iznova rješavajući žutu stranu, hvata vas panika od toga da će se, može biti, desiti da budete primorani da radite nešto korisno a da prije toga niste tu prokletnicu doveli u red, u stanje kakva je bila onaj prvi put kada ste se sreli u megamarketu. Pomišljate: "Eh kako je bila divna, upakovana u onaj plastični omot, složena, čitava i čista...samo još jednom, o Bože, da je vidim takvu...." i naravno ludilo hvata maha, broj obrtaja se povećava i gle čuda, otkrovenje, daaaa! to je rješenje!!! Izmučena i izmrcvarena crvena plastična pločica pada u vaše krilo. Poput pantere vješto skačete iz svog malog zen gnijezda u kojem se upravo odigrala teška psihodrama i kojoj se konačno nazire kraj. Kupite iz ladica sav potreban materijal: šrafciger, OHO-ljepilo, aceton, parče vate i bacate se na posao. Šrafcigerom, ispočetka pažljivo, odvaljujete pločicu po pločicu, ostavljate sa strane na gomilice po bojama uz zadovoljno zviždukanje hita koji ste taj dan 15 puta čuli na radiju. Zadovoljstvo što ste nadmudrili tog prokletog mađara ne može da se opiše rječima. Ljepilom konačno dovodite stvari u red, polako počinju da se naziru jednobojne strane, glavobolja, iskrzani prsti i optšti haos u okruženju ni najmanje nisu teret naspram agonije kojoj ste upravo stali na rep. Ponosno odlažete svoje remek djelo na svečanu policu iznad TV-a kako bi se svi ukućani sutradan mogli diviti vašoj genijalnosti i konačno spokojni i blaženi odlazite na spavanje….sutra je novi dan. Jutro je divno, sklad prosto plijeni, da, sve boje su na svom mjestu, spremate se i odlazite za svojim obavezama, samouvjereno koračate ulicom, smješkate se slučajnim prolaznicima, puštate jadne bakice da sjednu na vaše sjedište u autobusu, život je ponovo lijep! Vraćate se kući rastrgani od čežnje da ponovo vidite svoju slatku šarenu kocku i na opšti užas ne zatičete je na počasnom mjestu!!!

- MAAAMAAAAAAAA! Šta si uradila sa mojom kockom!!!???!?

- Kojom bre djete kockom, je li onom smrdljivom iznad TV-a?

- Da, da, da da….smrdljivom, šarenom, MOJOM kockom!!

- Pa bacila sam je pobogu, čitava kuća mi je danas smrdila na ljepilo, pola dana sam pokušavala da otkrijem odakle dolazi taj neopisivi vonj, pih! Odmah sam je morala odnijeti u kontejner!

- Oooooo!!!! Sudbino prokleta, pa zar nakon svega!? … alea iacta est…