Prijava
  1.    

    slušanje narodnjaka u vojsci

    Na muzički ukus skoro sigurno najviše utiče okruženje, od malih nogu, šta se sluša u kući, onda još više društvo u tim nekim (pred)pubertetskim godinama. Kad se ukus donekle profiliše, to je čak jedan elemenat za izbor društva, što vodi daljem razvoju muzičkog ukusa.
    Pre turbo-folk revolucije, nekih osamdesetih, čak i prvih devedesetih, narodnjaci nisu odgovarali mnogo senzibilitetu urbanije omladine, često ih ni roditelji nisu slušali, a među društvom iz škole/kraja nisu bili IN. Pa ipak, već u nekim starijim tinejdžerskim godinama (kod nekih i ranije) dolazi se do saznanja da pod dejstvom alkohola najbolje ipak ide istočnjački melos. I onda počijnu da se slušaju narodnjaci, mnogi batale sve što su slušali ranije...
    Ipak pravo vatreno krštenje, u tom smislu, sledi tek odlaskom u vojsku. Prisustvo ljudi iz svih slojeva društva (dok je bila SFRJ bilo je iz svih naroda i narodnosti), težak rad ili dobar deo vremena kad se dosađuje, sistem u kojem iskakanje u smislu pameti nije mnogo zdravo - čine svoje. U slobodno vreme se prate samo adekvatne muzičke emisije, jer tako većina hoće. Preko razglasa piči uglavnom ista narodna muzika (mada dogodi se svašta, pa i da se pusti Metallica). Ima i onih koji imaju pevačke sposobnosti, ili uglavnom samo misle da imaju, pa ih široko demonstriraju ostalima. Sve to vodi usvajanju jednog novog ukusa u kojem Ceca, Mira, Dragana, Seka i ostale postaju sasvim prihvatljive za gledanje i slušanje. I ko nije išao u vojsku počinje da trpi ove uticaje, preko žurki i tome slično. No to je već druga priča...
    To ne mora da znači da se batale druge vrste muzike. Jer kako se odrastanje završava (posle vojske) muzika postaje sve više stvar trenutnog osećanja, a ne nekog identiteta. Čovek spoznaje istinu da može slušati bilo šta što mu u datom trenutku odgovara, bez toga da se stidi ili nekome pravda.

    A neki narodnjaci su prosto dobili novi smisao u tim danima služenja naroda i zemlji. Tako je čuveni Džejov hit MRAK, MRAK (obrada AC/DC) povezivan sa običajem da se preškraba kalendar ili džombometar, pa je onda pred skidanje sasvim crn, što će reći pao mrak.
    Inače, ova definicija važi ne samo pod pretpostavkom da narodnjaci nisu sasvim kul od najranije mladosti, nego i da se ide u pravu vojsku, godinu dana, sa samo par odsustava. Obe pretpostavke su deo prošlosti, ali mnogi koji sada slušaju narodnjake, "zarazili" su se u tadašnjoj vojsci.