
Opravdanje kojim se služimo kada se nešto pokvari, slomi, razbije, a još češće ako mi nešta polomimo, pokvarimo, razbijemo ili na neki drugi način sjebemo.
Babi pada čaša sa sudopere i razbija sa na šurnjaest delova. Deda, koji je ležao na kauču i čitao novine, se trza.
-krššš
Baba:E, jebi ga!
Deda:Pa dobro, Jojo, koliko puta sam ti rekao da budeš pažljivija sa stvarima?
Baba:Šta joj ja mogu, skliznu nekako i puče! Ćuti, biće srećno!
Deda:Kako se meni to nikad ne dešava?
Baba:Pa kad se nizašta ne 'vataš. Ceo dan tu ležiš. Ili gledaš televizor, ili rešavaš ukrštenicu.
Deda:Ako tako nastaviš ostaćemo bez čaša i šolja.
Baba: Ostaćeš i bez mene jednog dana, pa ne kukaš. Kupiću nove, šta bi fabrike radile kad se ništa nebi razbilo?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.