
Ove riječi možete čuti kada ne želite učiniti neku uslugu koju sagovornik od vas traži. Funkcionišu po sistemu javljanja osjećaja bespomoćnosti, jer u budućnosti ta osoba neće biti tu da vam pritekne u pomoć. Efekat je utoliko jači ako vam ove riječi upućuje jako bliska osoba na koju se često oslanjate.
Majka: Sine dođi da me poslušaš nešto za sekund.
Ja: E što treba.
Majka: Rekla mi Danijela da joj se nešto pokvarilo na kompjuter pa ako moš to da pogledaš.
Ja: Vidiš da učim?
Majka: Aj' sine to ti je 5 minuta.
Ja: Jes kako ne. Njima vazda još ovo još ono.
Majka: A neće sigurno, a ako bude ti reci da imaš nekih obaveza pa se vrati kući. Oni nama sve pomognu što treba, oćeš mi uraditi to?
Ja: Ako ću pomamio se
Majka: E stvarno si bezobrazan. Al' neka trebaće i tebi neđe nešto.
Ja: Oooo... Aj dobro, ali samo na 5 minuta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.