
Продавац бесплатних лепеза у време превисоких температура.
Uglavnom student koji je posao dobio preko omladinske zadruge (koja mu i od te crkavice koju zaradi uzme 30, 40%). Najčešće stoji na jako prometnom mestu, po mogućstvu na raskrsnici ili izlazu iz pasaža. Deli papiriće različitih veličina na kojima se reklamiraju škole stranih jezika, kursevi rada na računaru, garderoba, donji veš, čarape i naočare za sunce za male pare. Samu ideju deljenja flajera dobio je neko ko se marketingu učio iz stripa "Alan Ford" a o uzaludnosti ovakvog načina reklamiranja govori i činjenica da 99% flajera završi u obližnjoj kanti za otpadke. Jedina prednost ovakve reklame je što je daleko manje ponižavajuća od izigravanja čoveka-sendviča.
Ulični delioci flajera mogu biti navalentni i puni entuzijazma pa vas praktično jure da uzmete tu reklamu koja će vam promeniti život. Iskusniji su obično letargični i mlitavo drže flajer navaljeni na zid. Ima i lukavih, koji sami izruče sve u prvi kontejner pa odu negde na pivo. Mada takvi obično ne ostanu dugo na ovom poslu.
Većina prolaznika trudi se da ih izbegne. Nešto manji procenat uzme flajer iz sažaljenja.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.