
Težak oblik smarača. Serator nad seratorima. On ispaljuje 2000 reči u minutu. On te tera da razmišljaš o tome šta je smisao života. Njegova filozofija nema ograničenja. On je spreman da priča o bilo čemu samo da bi nešto drobio. Pored njega stigneš samo da izgovoriš poneko "uh" ili "oh" ili "..a da znam.." . On te bre jebe u mozak dok ne počne da boli. I pri tom te bocka u rame čim primeti da ti popušta koncentracija. On te stalno dodiruje i gurka dok te psihički ubija. Njegova misao je pretočena u jednu rečenicu koja ima samo početak. Duboko ubeđen da je neopisivo zanimljiv on stalno vreba i čeka svoju sledeću žrtvu. Uglavnom je to neko ko se izdvojio iz grupe i deluje usamljeno, kao da mu je baš potreban dobar razgovor.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.