
Dan posle teškog opijanja. Možeš samo da piješ vodu.
-Sine , šta ćeš da ručaš?
-Ništa, samo čašu vode.
Pominjan u nekim dijetama kao dan u kom se, jelte, konzumira samo voda česmovača. Služi kao izgovor za naručivanje iste, prilikom urbanog izlaska sa finom devojčicom koja u karti pića gleda samo najveće cifre.
Socijalna situacija u kojoj, pokušavajući da ispadneš šmeker plaćajući piće, ispadaš klošarsko malomokrolužansko goveče.
- Mogli bi sesti u ovaj kafić, baš je onako, ekstra!
- Da.
- Šta bi mogla da naručim?
- Piće?
- Hihi, kako si vickast. Don, dom, perinj... peri... on. Ne znam šta je, ali zvuči zanimljivo.
- Zvuči frapantno, zaista.
- Šta misliš da to naručimo?
- Mislim se pizda ti materina...
- Molim?
- Mislim pij ako želiš to. Biće mi drago da potrošim celu tromesečnu platu koja nije legla.
- Šta?!
- Platiću sa zadovoljstvom, šta god poželiš.
- Super. A ti?
- Ja ću vodu. Znaš, na dijeti sam. Danas mi je vodeni dan.
- To bi bilo 32135 dinara bez PDV-a. Keš ili kartica?
- Da razmislim... Primate li bubreg?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.