
Vrlo paradoksalan naziv za dotični pravac u muzici, pošto je to u stvari skup tradicionalnih pesama i svega što liči na njih iz celog sveta. Te pesme uglavnom ništa ne vezuje, zato što potiču iz potpuno različitih kultura, tiču se različitih događaja i pojmova, svirane su na različitim instrumentima, od kojih većinu ogroman broj ljudi ne zna ni da izgovori. Ipak, neki genije se dosetio da sve to ubaci u jedan pravac da bi modernim idiotima prodavao nešto što već postoji u proseku hiljadu godina. Mada, ima to i dobru stranu. Naime, vrlo je zabavno slušati jednog od tih modernih kako vam objašnjavaju kako u isto vreme može da im se sviđa tradicionalna muzika iz Maroka(slična Turskom melosu), Norveške(vikinške pesme svirane na lobanjama mrtvih protivnika), Zimbabvea(pevanje na klik-jeziku praćeno bubnjevima) i Kine(uglavnom jednolične, spore i melanholične pesme svirane u gadnoj petotonskoj skali). I na kraju vam kažu da im je bluz dosadan, ne shvatajući da je i to - world music. Prosto nije kul slušati nešto za šta je mnogo ljudi čulo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ziva istina + i *
Bravo za ovaj hejt, taman htedoh :)
+
Pa kad se moralo :) Hvala