Naprava kojoj je izgleda primarna primjena postala da izgleda slatko i da se slaže iz garderobicu i cipelice nego da pokazuje vrijeme.Sastoji se od ogromnog kaiša najčešće pinkičaste boje načičkanog cirkonima,tufnama itd.A kad pogledaš kućište vidiš dvije jedva primjetne kazaljke okružene gomilom srcadi,leptirića i plišanih medvjedića.A brojevi?Ma ne pa šta će ti brojevi možeš blenut u njega ko tele u šarena vrata a nećeš protumačiti koliko je sati...
Juče sam sa drugaricom pola sata pokušao da da rastumačim koliko sati pokazuje njen ručni sat.Onda sam se sjeto da u dzepu imam mobilni i otkrio da uveliko kasnim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pa ko nosi ručni sat da bi znao koliko je sati? Zar bi nešto koštalo milion dolara samo zato što pokazuje tačno vreme, a i ne pokazuje, inače?
Pa jebem li ga što se zove sat ako ne gledaš koliko je sati na njega mogu i narukvicu da nosim pa da izgleda lijepo...
Ih sad, retoričko je to pitanje... što se zove računar kad na njemu najmanje računaš, možeš i na prste da računaš pa nisu računar...
Ručni sat je oduvek bio nakit, a posebno sad.
Da ne bude zabune, ovaj jedini minus nije moj...nego samo kažem.
Imas poentu ali se ne slazem da je oduvjek bio sam nakit jer prije svih tehnoloskih dostignuca ovog i proslog veka (racunara,mobilnih i svih spravica koje pokazuju vrjeme)rucni sat je imao jednu i osnovnu primjenu kao mobilni casovnik...:D
Samo si izneo misljene nisi kritikovao defku pa nisam ni pomislio da si dao minus...:D