
Prostor između muškarca i žene dok on gleda fudbal,
a ona mu baš u tom trenutku govori nešto vrlo važno.
Jedna od fora na temu talk to the hand, koja se koristi da iznervira rasplamsalog sagovornika naloženog poput mladog majmuna, s kojim nema ni normalne priče ni razumnog objašnjavanja.
Zvučni zid se postavlja tako što se dlanom okrenutim ka sebi, povuče vertikalna linija rukom, uz propratne reči "zvučni zid". Ne čuješ ga, ne vidiš ga, a njemu sa 'druge strane' šiklja para kroz uši, a lice crveni kao kurva u crkvi.
Zajeban trenutak nastupa kada sagovornik postane Čak Jeger - čovek koji je probio zvučni zid.
Muzika koja sprječava ljude da posjećuju određene lokale.
Nikad tvoj zid, uvek komšijin, prenosi sve zvuke njegovog tršenja sa dragom mu suprugom ili sa mamom od onog Uroša truta sa sprata niže.
Ono nevidljivo sto popizdi kad ga neki vidljivi predmet pretekne.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.