
Prostor između muškarca i žene dok on gleda fudbal,
a ona mu baš u tom trenutku govori nešto vrlo važno.
Jedna od fora na temu talk to the hand, koja se koristi da iznervira rasplamsalog sagovornika naloženog poput mladog majmuna, s kojim nema ni normalne priče ni razumnog objašnjavanja.
Zvučni zid se postavlja tako što se dlanom okrenutim ka sebi, povuče vertikalna linija rukom, uz propratne reči "zvučni zid". Ne čuješ ga, ne vidiš ga, a njemu sa 'druge strane' šiklja para kroz uši, a lice crveni kao kurva u crkvi.
Zajeban trenutak nastupa kada sagovornik postane Čak Jeger - čovek koji je probio zvučni zid.
Muzika koja sprječava ljude da posjećuju određene lokale.
Nikad tvoj zid, uvek komšijin, prenosi sve zvuke njegovog tršenja sa dragom mu suprugom ili sa mamom od onog Uroša truta sa sprata niže.
Ono nevidljivo sto popizdi kad ga neki vidljivi predmet pretekne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.