Prijava
   

Atakama

Pustinja u Čileu, najsuvlje mesto na planeti, na kome kiša često ne pada i po više od 10 godina. Za razliku od Sahare, u kojoj kiša nije neobična pojava ili pustinje Gobi gde pada sneg, Atakama predstavlja sinonim za poptuno mrtvilo, gde je čak i poneki dašak vetra retka pojava.

Atakama je istovremeno i stanje duše onih koji čekaju svojih pet minuta, tj. čekaju Godoa. Učaureni i ukopani dugo u toj pustari, polako postaju zavisni od iste. Iako ih ta pustoš ubija i cedi im kao suvu drenovinu i one poslednje trunke optimizma, oni su slepo vezani za nju i svaki pokušaj nekoga da ih izvuče odatle izaziva kod njih Štokholmski sindrom koji nadvladava i ono malo želje za promenom. Jer za njih sreće i napretka nema na drugom mestu i pokraj drugih ljudi, već se neprestano nadaju da će prst sudbine da pokaže na njih i donese im raj baš tu gde se nalaze.

I tako im prođe još jedan dan... Sunce zalazi za horizont i njegovi poslednji zraci se polako gube iza vrhova Anda...

- Rodrigo, ajmo za Santjago. Tamo je život. Hoze i Pako su povukli nogu, hoće da idu dalje, ja idem sa njima. Makni se iz ove Atakame, ova suša ubija. Nema ovde života.
- Neka, Armando. idite vi. Možda sutra će sutra konačno biti kiše...
- Biće, biće...

Komentari

Jako lijepo, omiljenjavam.

Blaga doza patetike (bljuc:D), al' stvarno mi se sviđa kako je napisano. +

Dobro i istinito, ima ih takvih...+

За одабир је више ова из линка, јер је одлежала неко време, тако је да је можда коначно дошло њених 5 минута. Лололо

Blaga doza patetike (bljuc

I ne samo to... Sasvim neprimenljivo na ovim prostorima (u govoru i sl.) i uopšte nije materijal za definisanje (da se ne lažemo, svako od nas ima po neku definiciju koja prosto nije u duhu sajta, nit je sleng, nit je ''definicija'' kao takva). Cenim autora Fendera ali ovo je (bar sa mog stanovišta) promašaj i težak minus.
A što se tiče ''onih koji čekaju pet minuta'', e to je za odabir, stoga je predlažem na forumu.

Ја овде не видим патетику. Ово је више неки вид хејта према људима "који чекају својих пет минута" стога је ово можда и примерен израз за стање њиховог духа.
Кад гледаш људе који врте једне те исте приче у реалном и виртуелном животу и покушаваш да не радиш исто што и они, онда се и деси оваква дефиниција.

Пустиња у човеку без наговештаја олује је бескрајна равна линија оног ко је изабрао да живот проведе у дубокој коми.
+++