Prijava

Ovo je tema u kojoj ćemo raspravljati o našim vlastitim "šupljinama" i "manjkavostima" u obrazovanju. Dakle, pitanje je - šta mislite koje su najslabije tačke vašeg opšteg obrazovanja i na kojim poljima biste htjeli da steknete znanje ili neku širu perspektivu?
Drugo pitanje je, - u kojim oblastima smatrate da je upućenost uopšte bitna, a koje pak oblasti možemo slobodno "preskočiti" bez velike štete?
Ovdje nemojte pisati o onim oblastima koje odlično poznajete i koje predstavljaju vaše jače strane, već samo o vašim rupama u obrazovanju. (Za vaše "jače strane" možemo otvoriti posebnu temu)

Što se mene tiče ja sam šupalj na mnogim poljima i drago mi je da sam bar toga svjestan.

Na primjer - sport - tu sam vezara žešća, jer me suštinski sport nikad nije nešto posebno zanimao. Znam pravila većine sportova i neke elementarne stvari, ali kad bi me neko pitao da nabrojim par fudbalera nekog kluba veze ne bi imao - za razliku od nekih ljudi iz mog društva koji znaju bar po pet-šest fudbalera iz po sedam-osam klubova najboljih evropskih liga (velika 5-ica + još neke lige, ajd da zaokružim 7 liga) dakle otprilike 5x7x7= 245 fudbalera minimum. Ali to je vrlo konzervativna procjena, vjerovatno je taj broj mnogo veći (tu treba dodati i bivše fudbalere, manje atraktivne lige itd.). I ne samo da ih poznaju, već znaju i njihovu istoriju transfera (u kojim su klubovima ranije igrali, koliko su koštali transferi), povreda, forme, odnosa sa saigračima i trenerom, i još mali milion detalja (koja su im sujevjerja i rituali) i to unazad bar 5-6 i više godina. E o tome svemu ja APSOLUTNO VEZE NEMAM. A suštinski me to ni ne interesuje. Ne smatram to za neku preveliku manjkavost u obrazovanju, ali smatram da mi to poprilično škodi u društvu kad se zapodene priča o fudbalu jer automatski padam ne u drugi već u sto drugi plan. Posjedujem sličan stepen nemanja pojma i o većini drugih sportova (uz par izuzetaka). Smatram da bi se tu trebao dosta potruditi jer sport je jako dobar ventil za čovjeka, a njegovo praćenje i komentarisanje je vrlo česta i društveno poželjna aktivnost jer povezuje ljude.

TV kultura i pop kultura generalno - serije kojekakve pogotovo. S obzirom da jako malo gledam TV većina serija mi promakne, i to vrlo često i one koje su dobre. S obzirom da ima podosta stvarno dobrih serija mislim da mi je ovo ozbiljan nedostatak i da bi tu trebao malo da se potrudim. Takođe mislim da mi fali dosta znanja o "treš" kulturi, dakle raznim glupostima, debilizmima, apsurdima, šundu i kiču koje se pojavljuju na TV-u i u svijetu "celebrity-ja". Sve me to uglavnom ne interesuje. Međutim, to takođe smatram za ozbiljan nedostatak, ne zbog toga što ima bilo šta vrijedno u tim glupostima, već zato što je hejtovanje i ismijavanje tih gluposti u društvu izuzetno cijenjeno i obezbjeđuje društvenu popularnost, a takođe i ostavlja dojam duhovitosti. S obzirom da skoro nikad nisam gledao emisije Lee Kiš (ozbiljno vam kažem - skoro NIKAD), jednostavno nisam u stanju da je kvalitetno popljujem. A to onda dovodi do situacije da u društvu, kada počne priča o Lei Kiš, djelujem kao da sam pao s Marsa.

Muzika - tu imam jako dobru osnovu - znam skoro sve osnovne žanrove, čuo sam za popriličan broj bendova, preslušao sam dosta pjesama iz raznih žanrova, naročito poznatije pjesme, kako stare tako i novije, upućen sam solidno i u klasične kompozitore, kao i u istoriju muzike, znam i najelementarniju muzičku teoriju, notaciju, ali tu već moje znanje prestaje - s obzirom da ni za jedan bend niti žanr nisam fanatik, nijednu grupu žanrova nisam "do atoma" proučio, a takođe nemam pojma ni o tome koji su bendovi "kul" a koji nisu. Realno nisam "profi" slušač muzike, poznajem muziku bolje od prosječnog "šabana", ali ipak poznajem rok i metal daleko slabije od nekog pravog rokera, kao što i elektronsku muziku poznajem daleko manje od nekoga ko to ozbiljno sluša.

Filmovi - tu sam uglavnom dobar, mada imam i tu određenih rupa, ali dosta dobro se razumijem u filmove. Mada sam i tu daleko od eksperta. Bolje poznajem klasike i kultne filmove nego sad neke najnovije i ultrapopularne, mada i nove filmove pratim, tj. skinem s neta po neki novi film ako mi se svidi radnja ili naslov ili glumačka ekipa ili ako dobije dobru ocjenu na IMDB. Mislim da mi je nivo filmske kulture prilično visok, ali mi je zato ukupan broj pogledanih filmova relativno skroman.

Politika - tu imam prosječno znanje za svoje godine, ali relativno zdravo rezonujem. Naravno i tu imam mnogo rupa, pošto nisam uvijek pratio politiku i sigurno su mi mnoge stvari promakle.

Da odgovorim i na drugo pitanje - mislim da su sve pomenute oblasti:
sport, TV kultura i pop kultura generalno (uključujući i najveće smeće), film, muzika i politika jako bitne i da treba raditi na povećanju znanja iz tih oblasti, ne zato što se u njima krije neka velika mudrost, već zato što one čine bar 50% materijala za priču u društvu i što više znate o tim temama, to ćete biti popularniji i dominantniji u društvu.

Kakav naziv teme, hahaaha!

Лулабај се понадала :)

Супер тема, ја не бих још званично да се уписујем на тему, али рецимо да сам шупља на пољу географије и то ми много мањка у разговорима. На пример, у првом средње нисам знала да покажем где се налази Велика Британија на карти света. Сад нисам толики кретен, али сам и даље кретен.

Nego da sam, Milice! Rifrešujem ove "aktivne teme" cijelo jutro i ništa zanimljivo da se pojavi, kad mi odjednom ovo iskrsnu pred nadeždnim očima. A ono ozbilja neka :))

Ajde, da ne kvarim koncept:

TV kultura - ne znam ništa o istoj, jer telku ne gledam ima već 4-5 godna sigurno. Nekad mi se omakne, za ručkom/večerom u krugu porodice, ali brzo prođe, za pešest minuta, pa to ne računam.

Takođe, pop kultura, kako ju je Jovičić nazvao, i njojzi slične pojave. Eto, samo jedan od primjera - za onog Justina Biebera sam čula prvi put na Vukajliji, i isključivo na Vukajliji.

Ima još toga, ali sad ne mogu da se sjetim, nadovazaću se na druga priznanja, ako može.

Ја сам одувек био ,што би народ реко ,тутубан за математику.Наравно , знам основне ствари и нешто врло мало преко тога али никада је нисам волео нити ме је икада занимала.Када би у средњој добио задатке на писменом и погледао у њих....па... то је исто као када бих пробао да читам књигу на кинеском.
Остале области су ми добро покривене , бар ја тако мислим.....

Istorija : zaboravim sve što pročitam .
Uz to ide i politika : tu sam nepismena.

Интересантна тема. Сматрам за себе да нисам посебно шупаљ ни за једну област која се изучава по основним и средњим школама, осим можда за историју. Са историјом доста слабо стојим у односу на то колико би требало. Али, опет, с друге стране, имам натпросечно знање из природних наука за једног филолога. :) Мислим, кад погледам колико су ми колегинице туњаве за природне науке и колико не знају неке елементарне ствари, просто се запрепастим.

Е, али још увек сам шупаљ што се тиче неких стручних ствари. Догурах до апсолвента, положих све испите из језика, а само 2/6 испита из књижевности, па ви видите где сам шупаљ. :))

Кубурим доста са познавањем ликовних уметности. Иако се информишем у последње време, и даље сам поприлично глуп када треба да се прпозна неки нпр. правац у сликарству.

Волео бих да боље знам историју. Поседујем основна знања, можда чак и малко више од тога, али не могу да се отргнем утиску да бих требао боље да је познајем.

Što se tiče tih stvari koje se uče u školi nisam ni ja tu posebno šupalj, i mnogih se stvari iz škole sjećam. Od tih školskih stvari mislim da sam najšupljiji iz fizike jer nam je profesor bio takav da se moglo dobiti 5 za skoro nikakvo znanje. Tako da sam imao 5 iz fizike iako realno veze nisam imao, kao ni ostali u mom odjeljenju.

Iz matematike sam imao samo 3, a u prvom razredu gimnazije čak 2, ali mi je tu znanje daleko veće nego iz fizike, jer nam je profesorica bila izuzetno zahtjevna, pa su svi MORALI da nauče.

Hemiju, biologiju i geografiju sam jako volio (osim sistematike iz biologije koja mi je bila težak smor - šta me uostalom briga u koji red spadaju silikatne alge) i dosta dobro znao, kao i jezike, osim njemačkog gdje sam u jednom trenutku izgubio nit i prestao učiti, tj. učio samo da izvučem neku četvorku. A sad njemački veze nemam. Engleski znam odlično, italijanski, iako ga nisam učio u školi, takođe, dosta dobro, mada slabije od engleskog.

Informatika i sve sto to podrazumeva. Skoro pa potpuna funkcionalna nepismenost. Samo osnovno znam. Moguce da je to i neka sajberfobija, jer me je informaticarka istraumirala u srednjoj.( Na nekom kontrolnom mi se racunar zapalio.)

Ako se znaš ulogovat na Internet i napraviti nalog na vukajliji, i čak pisati po forumu, nisi toliko loš. Moja stara ne razlikuje lijevi od desnog klika, kao ni jednostruki od duplog.

Ух, да, немачки. Учио сам га десет година и најбоље сам га знао у петом разреду, док нам је предавала психо-професорка. После су се само смењивали мутави и незаинтересовани професори. Мада, није ни то неко оправдање, јер сам ишао годину дана на курс, па и даље сам веома лош. Могу понешто да разумем, познајем граматику, али ми причање иде језиво тешко и фонд речи ми је бедан.

Toliko znam, ali ta oblast me ne zanima (pa i plasi) a mislim da je covek uglavnom supalj iz onih oblasti koje ga ne zanimaju ili koje ga, naprotiv, bas zanimaju, ali je sebi iz tih razloga zadao visoke kriterijume. U mom slucaju, za ovo drugo je primer istorija. Isla sam na mnoga takmicenja, dogurala i do drugog mesta na republickom, ali smatram da sam i dalje suplja iz te oblasti.

Ево, и овде људи, укључујући и мене, признају да слабо стоје са историјом, а то сам приметио и уживо. Људи су много шупљи са историјом у односу на друге науке.

Изнећу једну теорију зашто је то тако, а ви не морате да се сложите.

Знање из одређене области умногоме зависи од наставника који је предавао у школи. Кад се изузму случајеви ученика који самоиницијативно проучавају неку област (а такви су ретки), може се рећи да знање доста зависи од наставника и његове способности да мотивише ученика на рад. То нас даље доводи до закључка да су историчари који раде по школама углавном смор људи неспособни да пренесу знање и мотивацију ученицима. А зашто је то тако? Опет ћу изнети теорију. Зато што историју људи код нас доживљавају као бубачки предмет, онда имамо велики број средњошколаца који су неспособни за било шта друго, па уче историју и сличне предмете напамет, па онда пред пријемни схвате да нису ни за шта и ништа не умеју, осим да механички памте огромне количине информација. Тако упишу и заврше факултет, а пошто и по завршетку факултета нису способни да се креативно баве историјом (јер су је бубали), ништа им друго не преостаје, него да се запосле у школи, удају се за посао и механички предају лекције годинама.

Наравно, постоје и људи који стварно воле историју и добри су наставници историје, подстичу ученике на размишљање, али мислим да су у далекој мањини у односу на ове прве.

Možda.
Moja teorija je da ljudi ne podnose istoriju zato što su odrastali u periodu kada je istorija bila na koloseku koji je bio sklon izvravanju istine (svaki kolosek, istorijski, okreće ne svoju stranu, al' ga ovaj iz doba mog odrastanja baš pretera!!!)
Elem, znala sam i za druge istine, osim onih koje su iznesene u udžbeniku. Znala sam iz priča svoji roditelja, baba i deda, slušala o precima koji su poginuli(da ne širim).Učila sam za ocenu i bržeboljezaboravljala.
Imala sam solidne profane, nisu oni krivi. Egzistencija je bila u pitanju.

Jovicicu, moram da priznam da si me utesio. I pored mog animoziteta, znam prilicno. I desni, a ne samo levi klik! Jedino si me za onaj dupli zbunio. :)

Čini mi se da ste previdjeli drugo pitanje, pa ću ga zato ponoviti:
"Drugo pitanje je, - u kojim oblastima smatrate da je upućenost uopšte bitna, a koje pak oblasti možemo slobodno "preskočiti" bez velike štete?"

Pri tome mislim na "bitnost" u običnom životu, a ne u nekoj struci.

Ja sam uvek volela istoriju i znam je relativno dobro. Problem sa istorijom je... Paaaa recimo da ako hoces ozbiljno njome da se bavis ima brate da giljas samo tako... Ima tu materijala i materijala... I uvek moras da se opredelis za jedan specificni deo istorije na ustrb svega ostalog, prosto je nemoguce da celu istoriju covecanstva drzis u malom prstu.

Moja slabost je geografija. Recimo u Africi znam gde se nalaze tipa desetak drzava, ove ostale budi bog s nama, glavni gradovi misaona imenica, i tako... :)

Prirodne nauke isto slabo... U gimnaziji su mi sve isle dobro (sem fizike, ona onako), ali od kad sam prestala da ih aktivno radim zaboravila sam gomilu stvari. Verujem da bih se lako podsetila kad bih sela da radim, ali nesto nisam u tom fazonu...;)

A nemacki necu da komentarisem... Ucila sam ga 8 god u skoli i nemam pojma! Jes da su mi profesori bili katastrofalni, ali to nije opravdanje...

Čini mi se da ste previdjeli drugo pitanje, pa ću ga zato ponoviti:
"Drugo pitanje je, - u kojim oblastima smatrate da je upućenost uopšte bitna, a koje pak oblasti možemo slobodno "preskočiti" bez velike štete?"

Па, ето. :) Из историје. Ионако је преправљају на сваких 50 година.

Definitivno, znanje stranih jezika, bar engleski. Kada smo kod toga, francuski sam ucila ceo svoj zivot, i opet nisam sigurna koliko ga znam. Mada, jezici su takvi, moraju se koristiti, ne zaboravljaju se sasvim, ali vecim delom da. Takav je slucaj i sa istorijom, neprestano podsecanje, citanje i izucavanje je bitno da biste mogli reci da je poznajete.