Hugh Laurie je Gregory House , sarkastični, nemilosrdni, ali genijalni doktor, koji ne vjeruje niti jednom pacijentu, već samo simptomima. Sada je okupio tim mladih liječnika s kojima će raditi i na najbizarnijim slučajevima, a upravo takvi su njegovi specijalitet...

Prije dva tjedna Hrvatsku je također zarazio Dr. House sa svojom originalnošću i visokom kvalitetom. Počela se prikazivati na HRTu, i to nakon najavljivanja koje je predugo trajalo. House, MD na Foxu u prvoj sezoni i nije bio toliki hit, ali u svojoj drugoj sezoni, Amerika je poludjela za njim - prikupljao je desetke milijuna gledatelja pred male ekrane svakog utorka, ostajavši na vrhu s rejtinzima tijekom cijele sezone. A ni sada, u tekućoj trećoj sezoni, House nije ni malo oslabio.

Hugh Laurie je apsolutno najsvjetlija točka ove serije, i bez njega bi serija propala, usprkos veoma zanimljivim slučajevima. Njegov sarkaza, nemilosrdnost prema pacijentima koja ih ponekad dovodi u životnu opasnost pravi su užitak za gledanje. Stvarno je doživljaj svakog tjedna upaliti novu epizodu na kompjuteru i pogledati Housea sa svojim štapom kako šepa i hoda sa svojim timom po bolnici postavljajući dijagozu za još jedan ekstreman slučaj kojeg bi rijetko koji doktor mogao riješiti.

Možda jedini problem ove izvrsne dramske serije jest tijek epizode, tj. kako se radnja odvija. Često se dogodi, pa mogao bih reći i stalno, da epizoda ide istim tijekom kao i prošla. Pacijent stigne u bolnicu, House ga pregleda, obave testove, dođu negativni, pa se pacijentu pogorša stanje - zatim uspostave dijagnozu, za koju se ispostavi da nije točna jer se pacijentu opet pogorša stanje i tako dalje i tako dalje... Da ne idem sad unedogled s time, mislim da možete shvatiti o čemu govorim. Ali opet, svaki slučaj je na svoj način poseban i uzbudljiv da ljudima ne smeta to što mogu znati da ta dijagnoza nije dobra, te da se će stanje pogoršati.

Još jedan element u seriji kojeg nisam spomenuo je humor. To je više jedan morbidni humor, crni humor, jer kad imate doktorsku seriju i bavite se smrtno bolesnim pacijentima, humor i mora biti crni.
No, apsolutno presmiješne scene su one s prepucavanjem Housea i dr. Lise Cuddy. U prošloj je epizodi, npr. House odbijao raditi u svom uredu jer su mu maknuli tepih koji je bio zaprljan njegovom krvlju (neću u detalje, da ne spoilam). On ga je silom htio natrag, no ona nije popuštala...

Koliko je ova serija hvalevrijedna i izrazite kvalitete govore višestruke nominacije za Emmya, a Hugh Laurieu je za dlaku izgubio od Kiefera Sutherlanda za najboljeg glumca u dramskoj seriji. Ipak, drago mi je za Kiefera jer ipak zaslužuje i on Emmya nakon 5 godina rada na jednoj takvoj seriji kao što je '24'.

Da se vratim na Housea - možete ga pratiti svakog utorka u večernjim satima na HRT-u i savjetujem vam da ga barem jednom pogledate kad stignete, jer onda ćete se zaraziti serijom i nećete propustiti niti jednu epizodu. Mene je ludilo uhvatilo ljetos, kada sam ga počeo pratiti, i sada žalim što ga nema jer je na jednomjesečnoj pauzi na Foxu zbog bejzbola. Ovo mi je na neki način utjeha jer mogu vama reći sve same dobre stvari o seriji i pokušati vas natjerati da ju pogledate.