Prijava

Koliko su realni ovi ideali? Da li su ikada imali smisla? Da li imaju ikakvog smisla danas? Ako imaju, šta je njihov smisao? Ako nemaju, gde se zaturio njihov smisao?

Ili mislite da smo možda svi robovi, apsolutno različiti i vukovi jedni drugima?

Covek je coveku vuk.

Pa, ovi pojmovi nisu nužno povezani. Sloboda i jednakost ne podrazumevaju bratstvo, na primer, a jednakost i bratstvo ne podrazumevaju slobodu itd.

Što se tiče toga da li su realni, jesu koliko se ljudi trude da budu realni.
Ali, sve više mislim da je Sanšajn ubo suštinu medjuljudskih odnosa, pretpostavljenu još odavno i stalno potvrdjivanu.

Liberte, egalite, fraterite- кур мој.
Превише је ћуди да бисмо се изборили прво сами са собом, па још ускладили са другима.

ne bi se zvali idealima da su realni....

Ustajte, prezreni na svetu, vi sužnji koje mori glad...

Obična raja je svuda ista! Velikaši, proklete im duše, na komate razdrobise carstvo...

ovi ideali su obična glupost, ali izgleda da ih se nećemo lako riješiti, sudeći po nazivima sportskih klubova

http://vukajlija.com/sloboda-mladost-jedinstvo-radnicki-i-borac

Hm, ovo slojevito pitanje se može posmatrati na dva različita načina. Evo jednog na koji, priznajem, ponekad i sam razmišljam (možda je forma malo nezgodna, izvinjenje za to):
Nije li već dokazano da su ovi pojmovi obmane i pusta čežnja pravednog srca za velikolepnom istinom i prividom sreće? Uz te parole, uz te povike, opijena masa se u bunilu pokretala i postajala bezočni dželat, uzimala je oružje u ruke, a baš tim niskim nasiljem je najviše dragocenih života oduzeto i položeno u ideju koja je u kontradiktornosti sa tupom i ograničenom prirodom ljudi. Od velikog imperatora Rima Konstantina, pa sve do raskošnih ulica Pariza u kasnom XVIII veku, sve težnje ka tom plemenitom cilju su se okončavale jednostavno- mačem. Zašto?
Nemoguće je spojiti jednakost i slobodu; jednakost podrazumeva da se svi silni glasovi ljudski, svi uzaludni šapati gordosti roda zemaljskoga, sliju u jedan, veličanstven i uzvišen, koji će tako glasno pevati da će do sjajnih zvezda pesma radosna odjeknuti. Kao jedna, zapaliće se i zasjati tada sve baklje čovečanstva, zapaliće se zajedno i konačno obrazovati vekovečiti, kružni znak čovekov na nebu da tu pesmu pozdravi- jer ako je ikad na ovom svetu postojao simbol koji bi tako detaljno i drago ispričao našu tužnu priču koja luta tminom bezumlja, tragični besmisao postojanja i očajnički duh unapred izgubljene bitke protiv prolaznosti, onda je to definitivno krug. Tog blagog jutra koplja sunčevih zraka pašće na zlatno jedinstvo, ogledaće se u plavetnilu svesvetkog carstva ljudi, u koje će biti uzidan i poslednji krvavi mač. Ne, to neće biti nova Vavilonska kula, jer taj će podvig biti završen i siguran, jer će biti tako strašno konačan. No, taj dan je puki san i uobrazija mladog uma, osmeh jednog stradalnika koji nezadrživo naginje ka lažnoj nadi i smislu, a istovremeno korača ka neizbežnosti sopstvenog ambisa. To je sizifovska služba vaseljenskom redu, kojeg takođe nema. Nihilizam se krije ispod maske ove besede, možda.
Sloboda, sa druge strane, predstavlja pravo na izbor svakog pojedinca. Budući da je čovek u srži svojoj u najboljem slučaju ograničen, te da je više onih koji savesti nemaju, čija je svest dečije slaba i kojima su čvrste uzde potrebne, on će gotovo uvek odabrati ono što je za njega pogubnije i teže. On će uzeti stenu i pokušati da je sujetno izgura na brdo, ali pre nego što dosegne vrh, njegova nejaka pleća će se slomiti, on će pasti na kolena, a stena će se strovaliti u ništavilo. Ognjem reči samoljublja u tu stenu su upisane baš te kobne reči, stare koliko i ludovanje podsmešljivosti ljudi na sebe same: jednakost, sloboda i bratstvo.
Prah pepela naših kostiju sa vlažnom zemljom će se uveliko sastaviti, ali gore pomenuti ideali nikada, nikada neće biti dosegnuti. Nastaviće da nas mame, kao što voće mami zauvek prokletog Tantala.

Једнакост једнакима, братство браћи и слобода слободнима. Једини начин да ово ради.

Mislim da bi miroljubivost bila glavni sastojak i lepak ovim idealima. Razumevanje, strpljenje i sve ono sto je najteže čoveku da pronađe u sebi kad je uzrujan. Gandi objasnio. "Oko za oko i svi će biti slepi" Nenasilje... Dobro, gej sam. :) <3

Širite ljubav među mržnju, i ljudi će voljet da mrze.