Prijava

E, to je ono. I kad bi napravili do u atom identičnu tebe na drugom mestu, ti bi bila ovde, a ona onde, i eto. Toliko o tome da subjektivnost zavisi od materije.

Nije,onda bi bilo dve zmije

Duša je omiljeni artikal u potrošačkoj korpi đavola.
Gde dolazimo do toga da ti je potreban sklopljen ugovor sa đavolom, što onda proizilazi da je đavo ustvari običan pravnik

za vas možda, al ko meni garantuje nešto :)

Baš me zabavlja kada vidim ateiste kako pokušavaju da fizičkim zakonima objasne dušu.

Duša je bit bivstvujućeg.

Duša ne jebe. To je za pičke.

DUŠA JEBE, nemaš pojma Blek

Kako može da jebe kad nije materijalno znači duša nema kurac

Duša ne jebe. To je za pičke.

Kako ne jebe. Uhvate tri crnca da siluju lika, od duše ga rastave, a pičke nema nigde u jednačini.

Moj komšija je imao kerušu koja se zvala Duša. Nije jebala, nju su jebali.

Tašta mi se zove Duša...tj. Dušanka

Jeste vi nekad videli zombija da jebe? Niste. Ne serite onda. :)

Duša je reč, prilično zastarela i bajata, kojom je čovek odvajkada pokušavao da označi onaj jedinstveni doživljaj iz prvog lica (koji podrazumeva sve mentalne sposobnosti), ono JA koje mu se pojavljivao u iskustvu. Čovek je smatrao da u tu reč može da sažme čitavo svoje biće, i smatrao je da to njegovo iskustvo iz prvog lica preživljava smrt njegovog tela. Neravno, ta pretpostavka je sasvim netačna. Sa saznanjima do kojih je došao u neurologiji čovek je shvatio da je njegovo iskustvo iz prvog lica urzokovano kompleksnim procesima koji se odvijaju u njegovom mozgu, a da su ti procesi proizvedeni sasvim slučajno dugom istorijom evolucije. Ljudski mozak se tako razvio da omogućava čoveku sposobnost apstraktnog mišljenja, matematike, komunikacije putem jezika, itd. Mozak u svoj svojoj kompleksiji, dakle nešto što je tkivo i stoga propadljivo, neophodan je da bi postojalo iskustvo iz prvog lica i u tom smislu JA. Ukoliko ne postoji ljudski mozak, ne postoji nji ljudsko JA, jer prosto nema gde da postoji. To je ono što sigurno znamo, jer nikada nismo pronašli ništa što bi bilo svest nezavisna od tela, mada još uvek ne znamo u svim detaljima kako mozak proizvodi svest inače bismo umeli da je veštački proizvedemo. Duša je zato danas jedna suvišna reč i u naučnom smislu ne označava baš ništa, može tu i tamo da se provuče kroz religiju i umetnost koje kreiraju sopstveni smisao nezavistan od objektivne realnosti.

Čovek je objasnio! Što se mene tiče, možete slobodno da zaključate temu.

i otkljucate smisao zivota

Blago vama kad mislite da je duša i svest isto. Preko 90% je nesvesno. Svest je kurac! Morate vi još mnogo da čitate...

Jao smisao života bokte jel postoji ta tema

:otisao da cita, poslao ga dalaj lama:

Valdemar, vidi ovog pokemona :-)

Ne rade mi zvučnici trenutno, ali zriknuo sam malo, čitnuo. Uglavnom koliko sam shvatio lik tvrdi da je ljudski um kompleksniji od svesnosti i svesti i govori o inteligentnosti mašina. Sve to stoji. Ali evo, ovo prepisujem, Epštejn je u pitanju, sviđa mi se ova njegova:

"Zapravo, istinsko otkriće intelektualne tehnike, tj. računara, elektronske mreže, virtuelnih svetova odigralo se naočigled moje generacije. I lično meni postalo je lakše da verujem u Boga, u natprirodni razum teko posle mog poznanstva sa mogućnostima veštačkog razuma, makar one zasad bile i najprimitivnije. Ako mogu da stvaram nešto što toliko liči na mene, to povećava verovatnoću da sam i sam stvoren." Članak "Moral gospodara gena (O novom ateizmu Ričarda Doukinsa)". Zanimljivo.

Edit Sad sam preslušao ono, nije hteo da mi izbaferuje ono, pa sam ga našao na YT. U suštini, nije rekao ništa revolucionarno. Ja verujem da će se napraviti veštačka inteligencija, i da će se na manifestnom planu ponašati kao i ljudska, ali pitanje je hoćeš li ti moći da proveriš da li je to što se robot ponaša ovako ili onako znak svesnosti. Sigurno znaš za filozofskog zombija.

Duša je reč, prilično zastarela i bajata, kojom je čovek odvajkada pokušavao da označi onaj jedinstveni doživljaj iz prvog lica (koji podrazumeva sve mentalne sposobnosti), ono JA koje mu se pojavljivao u iskustvu. Čovek je smatrao da u tu reč može da sažme čitavo svoje biće, i smatrao je da to njegovo iskustvo iz prvog lica preživljava smrt njegovog tela. Neravno, ta pretpostavka je sasvim netačna. Sa saznanjima do kojih je došao u neurologiji čovek je shvatio da je njegovo iskustvo iz prvog lica urzokovano kompleksnim procesima koji se odvijaju u njegovom mozgu, a da su ti procesi proizvedeni sasvim slučajno dugom istorijom evolucije. Ljudski mozak se tako razvio da omogućava čoveku sposobnost apstraktnog mišljenja, matematike, komunikacije putem jezika, itd. Mozak u svoj svojoj kompleksiji, dakle nešto što je tkivo i stoga propadljivo, neophodan je da bi postojalo iskustvo iz prvog lica i u tom smislu JA. Ukoliko ne postoji ljudski mozak, ne postoji nji ljudsko JA, jer prosto nema gde da postoji. To je ono što sigurno znamo, jer nikada nismo pronašli ništa što bi bilo svest nezavisna od tela, mada još uvek ne znamo u svim detaljima kako mozak proizvodi svest inače bismo umeli da je veštački proizvedemo. Duša je zato danas jedna suvišna reč i u naučnom smislu ne označava baš ništa, može tu i tamo da se provuče kroz religiju i umetnost koje kreiraju sopstveni smisao nezavistan od objektivne realnosti

Objasnio. Mada, ja nisam pitao šta je duša zbog ovakvog odgovora, više sam hteo da čujem mišljenje ljudi koji veruju da postoji.