Prijava

i dobrijeh dana :)

ja lično nijednu promenu u jeziku, kao segmentu kulture, jer ga tako sagledavam, ne smatram za degradaciju, već za običnu promenu. i ne treba da se "ubacuju" vrednosne kategorije tipa dobro/loše, jer.. koj moj mi znamo šta je ok a šta ne :)

ali, to nije poenta ove teme..
poenta je? aj dont ge it.. kako mi mislimo da su srednjevekovni srbi pričali? otkud znamo jbte o.0
pitaj srbiste ili.. istoričare bolje. vukajlijaši nEsu kompetentni :)
naše lično mišljenje je krajnje nebitno i netačno :D

pa možda i ovdje ima neko stručan, nismo mi za bacat :)

Trebalo bi da sam ja kao stručan:)

Ja sam srbista. Evo primera iz rečnika književnih starina Đure Daničića. Ovako su pričali, a pisali su pomalo različitim slovima.

Stvori bog zemlju i človeki na njej.
Za kojimže uljanikom po dva čoveka
Za sije metohije nikoire človek da ne ima pečali razve opat.
Obrete li se čovek zal.
Jere se smo ogrešili o semzi človece.
Boga ne boje se i človek ne sramljaje se.
Da zna vsaki človek.
Ni jedn človek u srpskoj zemlji mal že ili velik.
Da ne vojske ni jednomu človeku crkvenomu ni Vlahu ni Srbinu.
Vaš človek, ki pride u zemlju moju.

a zamislite prosečnog srbina da se nekim čudom teleportuje u prošlost, to bi bio fazon "jeb'te se rusi, belorusi, koji li ste, ni vodka vam ne valja" :D

Vidis, slabo se razume, ali kad bi proveo malo vremena sa nekim ko tako prica, vrlo brzo bi mogao da pricas s njim.

U suštini izgleda taj jezik nije bio mnogo drugačiji od današnjeg.

Verujem da su obični ljudi, ne plemići i pisari, govorili drugačije nego što je zabeleženo u spomenicima. Naročito im se sintaksa razlikovala. Na učene su uticali crkveni tekstovi sa dosta nezgodnom rečenicom za neuke ljude.

Razlika je minorna. Posle nedelju-dve uspeo bi da komuniciraš glatko. Ja sam radio na digitalizovanju tog rečnika, na kraju posla mogao sam da parlam ko car Lazar.

Valdemare, a akcenat?

Valdemare, da li to onda znači da je srpski jedan od najstarijih jezika, s obzirom da je tako davno već imao oblik sličan današnjem, koliko si upoznat sa situacijom u drugim jezicima?

Verujem da su obični ljudi, ne plemići i pisari, govorili drugačije nego što je zabeleženo u spomenicima. Naročito im se sintaksa razlikovala. Na učene su uticali crkveni tekstovi sa dosta nezgodnom rečenicom za neuke ljude.

U poveljama i darovnicama, od kojih je ovaj rečnik sastavljen, korišćen je uglavnom narodni jezik. Nema bliže zapisano narodnom. Daničić je zato i izostavio književne tekstove iz razmatranja, jer su previše trpeli uticaja staroslovenskog.

Valdemare, a akcenat?

Bio je nešto sličniji južnijim srpskim govorima (Kosovo, Crna Gora, jugoistočna Srbija).

Valdemare, da li to onda znači da je srpski jedan od najstarijih jezika, s obzirom da je tako davno već imao oblik sličan današnjem, koliko si upoznat sa situacijom u drugim jezicima?

Ne bih znao, rekao bih da je uobličeniji u to vreme bio nego recimo engleski. Ali sve to zavisi od naroda: Srbi su došli na ove prostore pod imenom Srbi, imali su (uslovno rečeno) nacionalni identitet i pre nego što su došli na Balkan, dok su se recimo Englezi i Francuzi, kao i njihovi jezici srazmerno kasnije formirali, stapanjem raznih jezičkih elemenata. Kod Srba je taj uticaj ostao ograničen na grčki u leksici i donekle sintaksi (preko staroslovenskog, koji i jeste veštačka tvorevina), i donekle italijanski uticaj što se tiče leksike u tadašnjim srpskim primorskim krajevima.

reci da dođeš nekom rmpaliji ii 12. v. i počneš da mu pričaš slengom ''ćao torima š'a ima? oće mo na neke bičarke?''...al bi izvuko sablju odma!

Прости Срби су говорили старо српски изведен из словенског (или супротно) којим су се могли споразумети са Русом, Украјинцом, Лужичким Србином, Пољаком, Чехом. Мрзи ме да куцам. Прочитај ово. Официр Вранић је рекао истину. :)

...

_________________

Vrana se savije ka njoj, stavi joj glavu u krilo, ona ga miluje po kosi.
Podli vojniče na sve si spreman samo da dobiješ bitku, ljubiš caru skute, a onda ćeš da ga isečeš do grla, Obiliću.
Vrana se ispravi, ozbiljan.
VRANA: To se nije desilo. To sa carem, sultanom.
DUNJA: U školi smo učili da jeste.
VRANA: Dobro, uči se, neka se uči, u redu, ali nije bilo tako.
Pogleda je, nasmeši se, ustane, ona sa pitanjem na licu.
DUNJA: Ja dakle učim decu pogrešno?
VRANA: Nisi znala, ne znaš.
DUNJA: A šta bi trebalo da znam?
VRANA: Pa to, sa sultanom, od učkura do bijelog grla, baš je sultan vezivao učkur, ali dobro, to je narodno predanje, to je u redu. Slab i siromašan nema oružja do lukavstva i samo u njega veruje, zato je pesnik smislio priču o prevari, i da se izrazim moderno, atentatu na cara. Ali nije bilo tako. Nije bilo prelaska na Osmansku stranu, nije bilo Obilićeve predaje, niti ubistva dok mu je ljubio odeću.
DUNJA: Nego?
VRANA: Srbe su vodili oficiri koji su poznavali veštinu ratovanja, pisali su i govorili grčki, služili se latinskim, mnogi i turskim jezikom. Pred bitku sa Osmanlijama izabran je grupisani juriš konjice, na način kako je to izveo Aleksandar Makedonski u bitkama kod Isa i Gaugamele. Konjica juriša na jednu tačku, tamo gde se vidi carev steg ili zastave njegove garde. Juriša se iz sve snage bez straha od smrti i sa verom u pobedu. Nekoliko hiljada tona živog mesa galopira u jednu tačku u protivničkom zidu. U bici koju spominješ juriš je predvodio Miloš Obilić, sultan je poginuo u borbi, nije ubijen na prevaru.
Ubere komad voća, ne jede ga, okreće u ruci.
Obilić je bio vitez reda „Zmaja“, societas draconistrarum, red je osnovan u 13. a ne u 15. veku kao što tvrdi lenja i prepisivačka istorija, svi Nemanjići su pripadali redu „Zmaja“, organizaciji za odbranu krsta. Ako nekad baciš pogled na grb Lazarevića, nastavljača svih dinastija videćeš zmaja koji se obavio oko štita sa belim orlovima. Zmaj je simbol božanskog jer predstavlja spoj zemlje i neba, zmiju i pticu. Još korak unazad, on je prikriveni oblik Bele Boginje, stvoriteljke svega. Toliko o tome.
Pogleda na sat.

Надам се да ћу и ја по завршетку факултета 'вако к'о Валдемар... :)

Само, имам једну констатацију:

(preko staroslovenskog, koji i jeste veštačka tvorevina)

Јесте у неку руку, нарочито с временом то постајао, јер су га писали људи који га нису говорили, а ни слушали (сем можда оних првих преписивача). Али, ипак је настао од живог језика, постојећег, од говора Словена из околине Солуна.

Ne nego su oni očuvali jezik kojim su svi Sloveni pričali....svi ostali smo primili strane reči....

Ко те то слагао?

Obilić je bio vitez reda „Zmaja“, societas draconistrarum, red je osnovan u 13. a ne u 15. veku kao što tvrdi lenja i prepisivačka istorija, svi Nemanjići su pripadali redu „Zmaja“, organizaciji za odbranu krsta. Ako nekad baciš pogled na grb Lazarevića, nastavljača svih dinastija videćeš zmaja koji se obavio oko štita sa belim orlovima. Zmaj je simbol božanskog jer predstavlja spoj zemlje i neba, zmiju i pticu. Još korak unazad, on je prikriveni oblik Bele Boginje, stvoriteljke svega. Toliko o tome.

Трансфер.

Срби су говорили старо српски изведен из словенског (или супротно) којим су се могли споразумети са Русом, Украјинцом, Лужичким Србином, Пољаком, Чехом.

U to vreme stvarno nije postojala tolika razlika među slovenskim jezicima, ali šta ti hoćeš da kažeš, da su slovenski jezici možda nastali od srpskog?

Валдемаре, не улази у полемику с њим, нема сврхе. Човек ваљда тролује, не знам како друкчије да објасним његове постове. Пише небулозе где год стигне. Најозбиљније ти то кажем, везе с везом нема то што он износи по целом форуму.

Ovo mi zvuči kao nešto sa Stormfronta.