Prijava

Evo, čitate one vesti o smrti one narkomanke koje su ispunile naslovne strane.
Čitate i o onom manijaku Norvežaninu. Vidim da se na dnevniku posvećuje pola vremena tome.
A kada se recimo u Avganistanu ili Iraku usmrti desetine osoba svaki dan, samo se nešto spomene pri kraju dnevnika...a da ne govorim o desetinama hiljada ljudi koji su u ratovima poginuli, pa im se samo dignu neke spomen ploče.

Zbog čega je propala narkomanka i kurobeštija značajnija od stotina ljudi koji svakodnevno budu ubijeni?

Ejmi će da živi večno u našim srcima

Zato što su danas takvi na ceni. Danas jedna eva ima istu vrednost, kao nekad Obilić. Prednjači u svom vremenu. Dosadno je za mase da im se priča o nekom ko prosečno živi, a i niko neće da čita o svom životu. Zato kada se drogiraš, a još si i poznat, to je pogodak...

Zato što u praksi nisu jednako vredni. Kao što vrednost čoveka varira od, lupam, masovnog ubice do lekara, tako i vrednost života varira. Primer su zatvorske kazne za zločine počinjene nad nekim Bigusom Dikusom i nad nekim ko je puk plebs.

Zar se vrednost života uopšte meri time koliko pažnje su ti na tv-u posvetili posle smrti?
Ko kaže da se za žrtvama rata nije mnogo više i iskrenije patilo?
Ili samo mi vrednujemo ono što čujemo na televiziji?

Zar se vrednost života uopšte meri time koliko pažnje su ti na tv-u posvetili posle smrti?
Ko kaže da se za žrtvama rata nije mnogo više i iskrenije patilo?
Ili samo mi vrednujemo ono što čujemo na televiziji?

Potpisujem.

Meni je više žao mog papagaja renkija koga je mačka pojela nego što osetim žalost za žrtvama terorizma u Iraku, Iranu, de li već.
Jednostavno teško je saosećati sa nekim koga ne znaš...
Ali upravo o tome pišem u mom delu "Dečak koji je voleo kamile". Za sve su krivi profesori geografije. Kada ti predstavljaju jednu zemlju kažu da naučiš njene gradove, prirodne resurse. Ne upoznaju te sa osobama, nego sa statistikom a ja ne mogu saosećati sa imenom nekog grada, ne ide. Zato odvajajte novac da kupite moju knjigu, koja će izaći u tvrdom povezu. Aleluja

Nema svaciji zivot istu vrednost.Ne moze se vrednovati isto zivot jednog alkoholicara ili narkomana,sa zivotom obicnih ljudi koji se svakodnevno bore da zarade da prehrane porodicu,vaspitaju decu i izvedu ih na pravi put,kao sto se ne moze uporediti ni sa osobama kao sto su npr.Tesla,Andric i drugi ,koji su zaduzili covecanstvo.
Ljudski zivot je ,zapravo ,veoma jeftin.Kada generali prave planove za neku bitku,oni u startu racunaju na odredjen broj zrtava u svojim redovima,kada se bombarduje neki grad,racuna se da ce poginuti i odredjeni broj civila....
Cak i crkva ima duple arsine po ovom pitanju.Ako si njen pripadnik tvoj zivot vise vredi od npr. zivota muslimana ili katolika (ovo vazi za sve crkve).Sve je to jebeno licemerje!
Ono sto znam jeste da zivot narkomana ili alkoholicara ne vredi nista,ako u svom tom ludilu,ne ostavi iza sebe nesto vredno.Ako ostavlja samo haos i rasulo,njegov zivot ne vredi ni pisljiva boba i treba ga ostaviti da umre kao pseto.Isto se odnosi i na ubice,pedofile i slicne!

Сви смо иста говна.
Само у овој димензији се различито вреднујемо. А кад се вратимо у вечност, опет смо сви исти.

кад се вратимо у вечност,

Koja mantra, jebo te!

Koja mantra, jebo te!

Моја лична мантра.

Zanimljivo. Ima budistički prizvuk.

Pogledajte koliko Bil Gejts ceni živote.
http://www.youtube.com/watch?v=_pwQRetpmzs&feature=share
Za moje drugare, pljuvače teorija zavera. :*

Ma ekonomija je čudo, a kapitalizam će nas sve uništiti. Ne može da bude jednak život nekoga u koga se ulažu milioni i nekoga ko čitav život provede na ulici i živi od onoga što ukrade ili naprosi. Jednostavno ne ide to tako.

Pročitajte ovo, tu se objašnjava zašto nisu svi životi jednaki.

http://en.wikipedia.org/wiki/Dunbar's_number

Objektivno, kada bismo mogli da gledamo nepristrasno, iz nekakve božanske perspektive, da, svaki život vredi isto.

Ali u praksi, iz naše lične perspektive na koju ćemo uvek biti ograničeni, ne vredi, prosto nema kognitivnih kapaciteta u našim mozgovima da nam bude realno stalo do više od stotinjak ljudi. Tolika su nam bila najveća majmunska plemena, a nije prošlo dovoljno evolucije od tada da razvijemo jače kapacitete. Ima ljudi (uglavnom žena) koji pokazuju tu empatičku tendenciju, ali za sada su anomalije. Ali polako, još koja stotina hiljada godina, ako opstanemo.

Zato život Ejmi Vajnhaus u našoj ograničenoj percepciji vredi više od nekih tamo ljudi pobijenih u Libiji, Norveškoj i Mjanmaru. Ona je deo naših života zahvaljujući svojem stalnom pojavljivanju preko medija. Njene pesme sudeo nekog iskustva koje si imao - dobre žurke na kojoj si bio, možda je bila na radiju uz neki super seks, možda ti je samo mnogo dobra pa si je slušao sto puta, a možda ti ide na kurac neopisivo - ali i kao takva deo je tvojih životnih iskustava. I zato je deo tebe i imaš neke emocije o njoj. Ušla je u tvoj monkeysphere.

subjektivno, ne vredi isto... ne moze zivot nekog koga ne znas i ko nema nikakvog uticaja na tvoj zivot da TEBI vredi vise od nekog koga znas i ko ti je drag, i imao uticaja na tebe, tako da tu nema rasprave.

objektivno, takodje ne vredi isto. ne vredi isto zivot narkomana i ubice i zivot normalnog, obicnog coveka. isto tako ne vredi isto zivot tog normalnog coveka i ljudi cija smrt utice (fizicki) na druge ljude. ne vredi isto zivot 90ogodisnjaka koji boluje od raka i deteta. kolko god mi hteli idilicno da gledamo na sve to, ukoliko imas prilike da spasis od smrti jednu od dve osobe, a nijedna od njih ti nije bliska, ne verujem da ces random da odaberes...

realno, ni posle smrti nismo svi jednaki.

Nismo jednaki jebo te nismo ! Slažem se sa celtom..