Prijava

Ako ćete Total War-ove, Shogun 2 i Medieval 2 su zakon, onda idu Rome i Empire.

Знам да није то тема али нисам могао наћи тему Историја - као таква.
Имам питање за вас па ако може неко да ми одговори. Да ли је у древној Грчкој постајало племе ЈАНАЈЦИ или нешто слично који су наводно осмислили концепт Тројанског коња и цијеле те идеје. Интересује ме фраза Јанајски поклон који се у суштини односи на ''говно упаковано у облику чоколаде''.
Ако неко зна, може и ПП.

Danajci. Ima poslovica: "Plaši se Danajaca i kad poklone donose", tako nešto. http://en.wikipedia.org/wiki/Timeo_Danaos_et_dona_ferentes

То Чаче, Кардашијанке те у курац љубе!

ono kad su pičke mandalorske napale republičke jedinice pa su Revan i Malak pošli ta vaćare džedajsku raju ne bi li im pomogli da jajare spucaju nazad gdje im je mjesto. rađena jedna strava video igra po tom događaju

Битка на Калки, увод у претварање Русије у монолски казаманат, што је Русима дало додатан подстрек да освоје цео Далеки Исток да не би њих освојио поново.
Ажинкорт и Крејси где су Енглези поубијали Француско племство без муке.
Малта коју су Јовановци задржали од много пута бројчаних Османлија.
Курск, јапанско освајање Сингапура, Солунски фронт и Галипоље...

Ajmo sad malo Napoleona: Bitka kod Lajpciga, takozvana ''Bitka Naroda''
Vođenaoktobra 1813 označava kraj evropske dominacije Napoleonove Francuske. Ustvari Lajpcig je ključni Napoleonov poraz, a ne Vaterlo kako se to obično misli, tu je definitivno slomljen kičma Carstva, Vaterlo je samo i definitivno sankcionisao ono što je već bilo odlučeno na ovom bojištu.
Bila je to do tada najveća bitka vođena u Evropi, i predstavlja konačan rasplet kampanje iz 1813 vođene na nemačkoj teritoriji. Osim Francuza, Rusa, Austrijanaca (što će reći i Mađara, Čeha i Južnoslovenskih naroda) i Prusa, u bitci su učestvovali još i vojnici iz Italije, Poljske, Švedske te brojnih nemačkih državica, otud i naziv ''Bitka Naroda''. Takvo nacionalno šarenilo na jednom bojnom polju pod dva različita barjaka neće se ponoviti do bitke za Monte Kasino 1944.
Nakon katastrofe u rusiji 1812 Napoleon je uspeo da obnovi vojsku do ukupne snage od nekih 700 000 ljudi pod oružejm, mahom novih regruta, mladića od 18-19 godina, posprdno nazivanih ''Marije Lujzice'' po Napoleonovoj ženi, austriskoj princezi, koja je u njegovom odsustvu potpisivala dekrete o mobilizaciji. Naravno nisu sve ove snage bile prisutne na bojištu kod Lajpciga, već je dobar deo bio raspoređen u samostalnim armijam pod komandom Napoleonovih maršala. Pod Napoleonovom direktnom komandom (Grand Armee) u samoj bitci učestvovalo je 150 000 Francuza sa 700 topova, 15 000 Poljaka, 10 000 Italijana i 20 000 Saksonaca, svega 190 000 vojnika. Osim nedovoljne obuke francuska vojska je patila od nedostatka konjice, tako neophodne za izviđanje u to vreme, usled velikog gubitka jahaćih grla u Rusiji.
Na drugoj strani nalazile su se snage Šeste Koalicije, nekih 430 000 vojnika, od toga 200 000 Rusa, 130 000 Austrijanaca, 80 000 Prusa i 20 000 Šveđana. Savezničke snage su bile podeljen u četri armije: armija Češke pod austriskim generalom Švarcembergom, armija šlezije pod Bliherom, ruska armija Poljske pod fon Bensingenom, i armija severa pod bivšim Napoleonovim maršalom Bernadotom (onim istim koji je tako spektakularno zabrljao kod Auerštata), tada kraljem Švedske. Vrhovni komandant savezničkih snaga bio ruski car Aleksandar I Romanov i feldmaršal de Toli. Ako se za Francusku vojsku može reći da je bila u lošem stanju najveći adut joj je bilo to što njeni protivnici nisu bili ništa bolji.
Kampanja u Nemačkoj 1813 imala je promenljiv tok, Napoleon je, doduše s mukom, porazio Pruse kod Lutzen i Bautzena, pa su saveznici usvojili plan po kome su izbegavali bitku sa Napoleonom lično, a napadali njegove maršale pojedinačno. To je dovelo do francuskih poraza kod Grosberena, Katzbaha, Kulma i Denevica, ali i Bonijeve blistave pobede kod Drezdena. Do oktobra Napoleon je zauzeo položaje oko Lajpciga da zaštiti svoje linije snabdevanja i dočeka Saveznike koji su se približavali. Sama bitka počela je 16. oktobra i vođena je do 19. kada su Francuzi, koji su se inače dosta dobro držali, pod pritiskom nadmoćnih Saveznika morali da se povuku preko Rajne, i u tom haotičnom povlačenju ( postojao je samo jedan izlaz iz Lajpciga na zapad) izgubili dosta ljudi.
Francuzi su imali 40-45 000 mrtvih i ranjenih i 15-30 000 zarobljenih (mahom tokom povlačenja u završnoj fazi bitke) sve ukupno do preko 80 000 ljudi izbačenih iz stroja, saveznici su pretrpeli oko 50-55 000 mrtvih i ranjenih.
Ovim, nesumnjivo najtežim porazom u Bonapartinoj karijeri, znatno je umanjena Francuska sposobnost da se odupru invaziji saveznika 1814, iako je Napoleon vodio tu kampanju sa velikim umećem koje je podsećalo na slavne dane, morao je da abdicira 6. aprila iste godine i povuče se na ostrv Elbu.

Po meni najveća bitka koja se ikada odigrala je bila u glavi Gaja Julija (docnije) Cezara, faca je stajao i na levoj obali Rubikona i tukao se se gargojlima podsvesti i morala. Da li uništiti Republiku? Da li pokopati jednu moć da bi stvorio neku drugu, razorniju, kao tiha voda i te munje? Elem, kocka je bačena, i eto nas gde smo, centar moći u Rimu. Vekovima borbe ko će da nasledi imperiju i u koju svrhu. Da li su saksonci, sloveni ili germani svi su se busali i mač umakali krv tušina i brata zarad nekog nasleđa. Svaka bitka nakon toga bila je posledica pada Republike. Čak smo i mi, Srbi, je li, nazivali se rimskim carstvom (do duše istočnim ali Bože moj). Mislite da nismo trn u oku velikog baje koji ima trnje u očima I zbog toga?
Gaje Julije jebeni Cezar.

Fina tema. Mogla bi da živne malo, ne bi bilo loše.

Ne znam da li je neko pisao, ali mnogo "moćna" je bitka za Staljingrad, ako je moguće reći za neku bitku da je moćna. Toliko prkosi, toliko glupih i nerezonskih poteza žrtvovanja svoje sopstvene vojske kako ne bi prepustio grad neprijatelju. Ne zbog same važnosti grada, već zbog jebenog imena grada. Toliko je Hitler želeo taj grad da je nakon kontraofanzive SSSR-a i kada je ostao samo uski prostor kojim može da izvuče vojsku da ne pretrpi još veće gubitke, ostao ravnodušan, boleo ga kurac za vojsku, zabranio je njeno povlačenje. Negde oko milion ipo ako se ne varam izginulo ljudi, od toga je 300 000 prepušteno da izgine kad su zabranili njihovo povlačenje. Kolika je beda tih vojnika bila može se videti da je recimo bio minimum od 30 tona hrane za njih a da su uspeli da im ubace (jedino su avionom mogli da ih snabdevaju) manje od 5 tona. Sve zato da Hitler ima u svojim rukama što duže Staljingrad, grad po imenu njegovog smrtnog neprijatelja.

Može neko od istoričara da mi potvrdi, ako je na spomeniku prikazan heroj na konju sa obe podignute prednje noge (konja), poginuo je u ratu, sa jednom, poginuo od posledica ranjavanja u bici, i ako konj mirno stoji da je preminuo prirodnom smrću? Pade mi na pamet, mislim da je tako, a ne mogu nikako da potvrdim.