Prijava

jer bismo bili preplavljeni putnicima iz buducnosti.

Ко каже да нисмо? Можда имају стриктне кодове понашања у вези са интеракцијом са прошлошћу.

Примера ради, упеца рибу, која је требала да буде упецана од стране сиромашног рибара да би нахранио своју сироту децу, од којих је једно будући Ајнштајн... међутим, он је не упеца, дете умире од малнутриције. Јако јадан пример, али поента је битна.

Vreme je samo način na koji tvoja svest opaža svet, nema tu nikakovog putovanja.

ne buši im balon, valde

ne buši im balon, valde

Варнер нежни реалиста

A mislim da mi ne bismo mogli ni da primetimo kad bi vreme počelo da teče unatrag umesto unapred. Uzrok i posledica bi mogli da zamene sasvim komotno mesto, i ako bi se to desilo odjednom, ne bismo videli ništa neobično u činjenici da recimo govno iz klonje skače pravo u naš anus, i kroz probavni trakt prođe, i izađe nam na usta kao janjetina. U stvari u petoj dimenziji nema nikakve razlike između govneta i jagnjeta. Jer kad pogledamo, otisak valjka na dvodimenzionalnoj površini jeste krug, pa bi dvodimenzionalno biće mislilo da je to krug. Tako i trodimenzionalne stvari i događaje mi vidimo nepotpuno, one su samo naša percepcija dodira između u stvari četvorodimenzionalnih (ili jošvišedimenzionalnijih) stvari i opne našeg sveta, i kad čovek pogleda da je vreme ne četvrta, već neka n-ta naddimenzija, mi smo svi protegnuti kroz njega, ličimo na gusenice i špagete, a ova trenutna slika sebe koju vidimo samo je presek sa opnom sveta, kao što sam već rekao. E, to podrazumeva da mora postojati neko metavreme, ali o njemu se već ne može spekulisati sa naše egzistencijalne tačke.

Takođe, kažu da se svemir ne širi, nego da se mi smanjujemo. Zvuči razumno.

Tako i trodimenzionalne stvari i događaje mi vidimo nepotpuno

Ми ствари заправо видимо у 2Д. Тек наша осећања нам пројектују 3Д.

kad čovek pogleda da je vreme ne četvrta, već neka n-ta naddimenzija

Ја мислим да је 4-та. Од 10.

E, to podrazumeva da mora postojati neko metavreme, ali o njemu se već ne može spekulisati sa naše egzistencijalne tačke.

Тачно.

A možda je nemoguće putovanje kroz vreme jer kao što ima u jednom filmu, kad se avion zaglavio u prošlost negde par minuta pre sadašnjeg trenutka, ispada da je ceo svet kulise, i da iza nas u prošlosti ne ostaje ništa, nego idu neka užasna bića i uništavaju sve, da se ne pravi đubre od prošlosti. Ne znam kako se zove film tačno.

Evo kad smo vec kod mudrolija i filozofije, http://www.galaksija.com/metafizika.htm

mislim da su LENGOLIERSI

Ми ствари заправо видимо у 2Д. Тек наша осећања нам пројектују 3Д.

vidimo u 3d, imamo stereoskopski vid majku mu, turio nam neko oci napred.

ovo jedino ako si konj, kameleon ili Ivan Bosiljcic...

ispada da je ceo svet kulise, i da iza nas u prošlosti ne ostaje ništa, nego idu neka užasna bića i uništavaju sve, da se ne pravi đubre od prošlosti.

Ne znam kako se zove film tačno.

There are some things that man was not meant to know.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/2/27/Lovecraft1934.jpg

mislim da su LENGOLIERSI

E, e, to.

vidimo u 3d, imamo stereoskopski vid majku mu, turio nam neko oci napred.

ovo jedino ako si konj, kameleon ili Ivan Bosiljcic...

Јесте, ми тако ВИДИМО, али директна слика коју наше очи добијају је 2Д, тек се то после у мозгу обрађује.

Evo kad smo vec kod mudrolija i filozofije, http://www.galaksija.com/metafizika.htm

Никако.

Јесте, ми тако ВИДИМО, али директна слика коју наше очи добијају је 2Д, тек се то после у мозгу обрађује.

da, koju nase OKO dobija... koju dobijaju nase oci je 3d.
i onako je sve to samo nasa percepcija, ono sto mozemo da vidimo i smislimo, tako da nema smisla pricati 2d3d1d.

inace, po kvantnoj teoriji postoji beskonacno mnogo univerzuma u svakom trenutku, pri cemu se nesto nalazi u onom u kom je najveca verovatnoca da bude, il tako nesto...

Јесте, ми тако ВИДИМО, али директна слика коју наше очи добијају је 2Д, тек се то после у мозгу обрађује.

Ako baš hoćeš da cepaš dlaku, direktna slika koju dobijemo u mozak su dve slike, pošto imamo dva oka, malo razmaknuta.

ako oces bas skroz da cepas dlaku, slika je samo niz impulsa iz ocnog dna koje mozak moze da obradi nekih cirka 23-24 puta u sekundi.

nasa percepcija kako se odbijaju svetlosni talasi od atoma. i to samo jedan spektar njihov.

Ako baš hoćeš da cepaš dlaku, direktna slika koju dobijemo u mozak su dve slike, pošto imamo dva oka, malo razmaknuta.

The devil is in the details.

inace, po kvantnoj teoriji postoji beskonacno mnogo univerzuma u svakom trenutku, pri cemu se nesto nalazi u onom u kom je najveca verovatnoca da bude, il tako nesto...

Све верзије свега што може да се догоди. На пример, у једном универзуму немамо ову геј СКЦ рекламу свуда на Вукајлији.

у једном универзуму

У бескрајном броју, исправљам се

to da postoji beskonačno mnogo univerzuma fukncioniše možda po kvantnoj naučnoj fantastici i onim pričama što prodaje onaj sedi japanac za diskaveri, a ne kvantnoj fizici. ta savremena fantastika meni liči na nekakva rogobatna razumevanja ozbiljnih likova kao što je lajbnic koji govori o beskonačno mnogo svetova, jer je svako percipiranje svet za sebe, na koliko načina percipiraš, toliko i 'svetova' postoji. ko bi rekao, čovek je pre 300 godina bio u neku ruku progresivniji nego sadašnji naučnici

Pokušavam da budem svesna uzastopnosti i istovremenosti, i tako, pokušavam i pokušavam. Pa zamišljam da sve traje u sadašnjem trenutku, koji je budućnost prošlosti i prošlost budućnosti, pa se još više smorim. Ima vremena za ovo. :)