Prijava

Правимо листу добрих, а мање познатих писанија. Овде набрајајте књиге које су на вас оставиле утисак, често им се враћате, итд. Једини је услов да то не буду опуси већ доказаних писаца - Достојевског, Црњанског и осталих.

Рецимо, на мене је у последње време снажан утисак оставио роман Пера Петешуна - Идемо да крадемо коње. Пун је фантастичних сцена које остављају простора да се размишља о простим, малим стварима из живота. И наравно, само може да се замишља како би све изгледало на великом платну...

Ja sam dosao da se zapitam zasto je "specifikum" cirilicom. Ako sam dobro povezao, to je zbog onog uslova da ne budu opusi vec dokazanih pisaca?

Trenutno ne mogu da se setim nijednog, vraticu se kad se setim.

Владимир Галактионович Короленко - ''Слепой музыкант'' илити ''Слепи мизичар'' по нашки.

Сећам се да сам онако безвезе узео да је читам после 12 ноћу и да нисам могао да станем до 5 ујутру кад сам је завршио. Мада, то је било пре 100 година кад сам још и читао књиге.

Radmilo Milovanović Čaplja - Vranjski bez muku u 25 lekcije...iako imam nekih sitnih primedbi na neke delove, al mož da prođe, knjiga ima dušu...

Onda, Stanimir Nešić - Surdulička golgota (ili takav neki naziv, mrzi me sad da je alam) knjiga koja govori malo napaljeno, ali i mnogo argumentovano o životu Surdulice kroz istoriju.

I naravno sabrana dela Gorana M. Antića Klinčara u kojima on prvo ide pa beleži, a sad sedi pa besedi.

Tim knjigama se uvek vraćam kad mi je dosadno.

Onda, Stanimir Nešić - Surdulička golgota (ili takav neki naziv, mrzi me sad da je alam) knjiga koja govori malo napaljeno, ali i mnogo argumentovano o životu Surdulice kroz istoriju.

Ако се не варам, то је син од чувеног Чеде Нешића с којим је мој деда био у Партизанима. :)

jes Džims trebalo bi, inače tu knjigu je moj ćale dobio od pokojnog Stanimira kad mu je bio na slavi...mi smo kao neki relatives in law :)

inače ja mislim da sam je pet puta čitao, baš bio neki fimn čovek iako sam ga samo jednom video...

Е, а има неки лик, Врањанац, чију сам књигу прелиставао пре неколико година. У фазону његова аутобиографија, али је покрао гомилу фора из вицева о Перици. Нпр. оно са спичивањем црте по плафону. Лик има бркове, то је све што знам, заборавио сам име.

e stvarno pojma nemam...ima ih razni, nisam naleteo na to, znam jedino da onaj Cera nije :) al ubedljivo najbolji ovdašnji posle Bore je Srba Aritonović koji je napisao sve one čuvene predstave o Pobratimima, Aleksi.

Možda je Čeda Motka (poznati vranjski glumac i zajebant), on ima brkove :)

@Jericho

Просто ми је дошло. :П

@Јелена Тихи Убица
Некима је и познат.

@Џими и Грофе

Хвала. :)

Evo, ko razume italijanski, preporučujem "Navi in bottiglia", autor je Gabriele Romagnoli. Mislim da kod nas nije poznat samo zato što još uvek nije preveden. Majstor mikroskopski kratkih priča.

Bokačo-"Dekameron" :)

Jes' da nije anonimus,ali nije baš ni svakodnevno štivo..

Рубен Давид Гонзалес Гаљего - Бело на црном

Из поговора: Књига некоме може да изгледа тужна, некоме весела. Једно је сигурно: Рубен нам је свима подарио јединствену могућност да погледамо на наш страшни, сурови и прекрасни свет макар мало боље, светлије и радосније.

Slucajno sam cesljala forum i zabelezila da se spominju Ceda Motka i Aritonovic iz Vranja. Samo bih htela da napomenem, bez namere da bilo koga osujetima, uvredim... ALI mislim da su ti ljudi potpuno iskvarili vranjanski dijelekt i leksikologiju, od lokalnih prica napravili skalambure koji su cak daleko i od karikiranja. Mozda Bora nije ni oboren sa postamenta, vec mu je mozda dozlogrdilo da se tako cuva gradska kulturna bastina.
Sto se tice Cere, "Metla za pokucu" i nije tako losa.

www.dobra-knjiga.com