Kad se riba nije zapirala a vi se zajebete pa počnete da ližete.
Ili je jednostavno vrućina. A riba dobra skroz.
Obavezno joj uputite vaspitački poljubac.
Znači, krljanje pravo u usta. Direktno sa filozofiranja.
Čim napravi kiselu facu, kažite joj da je to njen ukus i sama ode da se plakne.
Ako i nije skroz dobra poljubac obavezno, a posle možete i da idete.
Ako nekoga zovu Kiza, taj neko mora da je neki zajeban lik (uglavnom iz kraja)... To je nepisano pravilo! Da je neki Zoran dobar dečko, zvali bi ga Zoki...
Isto važi i za nadimke "Ćozla, Pirke, Ćime, Dandža, Ledu i slicno..."
PR (zajebana verzija)
- Brate! Sinoć smo Kiza, Šomi i ja odvalili onog Copeta! Jebali smo mu mamu!
PR (umiljata verzija)
- E, izvini, jel znas da je Zoki uradio bolje pismeni od Miše? To je za pohvalu! Ali je Peca i dalje najbolji...
Svaki autobus u kojem je kontrola
(na stanici ulazi kontrola)
Ja: "Zar ovaj ne ide za Ušće? Ništa, silazim."
Konstrukcija koja se prečesto upotrebljava u novinskim člancima uvijek bogate crne hronike a koja uliva sigurnost običnom građaninu i usađuje mu povjerenje u policijski aparat i vladavinu prava.Zamislite kakva bi to tek država bila kada bi sranja uporno pravile osobe koje nisu poznate policiji odranije.
U ekipi osnovno/srednjoškolskih ziljavuša, ona u koju stado gleda kao na hodajuće polubožanstvo, pastiricu i vrhovnog sudiju po pitanjima života, smrti i svega između; analogno matici u mravljoj koloniji.
Lepa, skockana, fino situirana; inteligentna, proračunata, neretko i načitana, sa završenom nižom muzičkom za klavir ili violinu. Priča taman koliko treba. Smeje se taman koliko treba. Uvek u trenutku, savršenog pregleda situacije. Retko gubi nerve, a kada se to desi scene bivaju poprilično ekstremne.
Ne vidiš sebe u nekoj priči sa njom, ali te opet tako jebeno intrigira, udara na tvoj osvajački instinkt. Pokušavaš, ali je ne kapiraš, ne možeš da je obuhvatiš, nedorastao, kao pekinezer koji pokušava da zagrize basketaru. Iz priča palih boraca shvataš da se malo ko tu dobro proveo, ali su je ionako uvek ganjali pajvani -- želiš da veruješ da bi je ti možda shendlovao. Možda. U nekoj paralelno mazohističkoj stvarnosti.
Misao sa kojom se svako jutro budi vlasnik kladionice.
Onomatopeja pljuvanja. Ništa telesna tečnost, samo reč. Koristi se kada objekat pljuvanja nije zaslužio čak ni da ga zaspemo salvom psovki i uvreda. Razočarao nas k'o Mijatović devedes'osme, izčup'o nam srce špic-klještima. Kada bes predje u jed!
-Što ti žena stišće Njorija za muda i gura mu jezik u uši?
-Gde?
-Eno iza kokošinjca.
-PU!
Реченица којом порнићарка свом мужу наговештава да је неће видети у порнићу који заједно гледају.
- Драги, нисам у том филму, само да знаш.
- Добро је, баш сам се помучио да на нету нађем један где те нема.
Konkluzija. Krajnji argument. Apsolut.
Svijetlo oružje za diskusiju Izabranih koje garantuje suverenu dominaciju nezavisno od oblasti o kojoj se raspravlja. Glasna, ali neočekivana esencija pobede koja izranja iz ovog uzvika deluje jednosmnerno, jednom i za svagda pokopavajući sagovornika zajedno sa svim njegovim argumentima.
Zasluženo kao mit prepričavan od davnina, ovaj Retkima dostupan maherski potez drevnih besednika još nije dobio validan protivargument u modernoj retorici.
Fedex: mnogo jadno
V for Vagina: Hvala fedex, cenjeni autore.
Fedex: ajde lepo banuj me zato sto sam upravu
V for Vagina: Nažalost, nemam tu mogućnost.
Fedex: e onda mi popusi kurcinu opaaaaaaaaaa
Mišljenje većine ljudi gde bi moglo da bude nešto što smo zagubili u kući.
Kevo, nema mi kreveta !
-Jesi gledao ispod kreveta?
јахачи Српске апокалипсе
На сувом путу Новембарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, немам ни за леба!
На сувом путу Децембарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, немам ни за лек!
На сувом путу Јануарског дана:
Полицајка: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, идем у рат па сам све дао на муницију!
На сувом путу Фебруарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Мађар: Имам
Ljudsko telo koje nagoveštava promenu vremena.
- Gde si Barometre, hoće li biti kiše?
- Malo me probada u ramenu, nije strašno, pašće sitna kiša.
Venerin, ali sa potpuno drugačijom frizurom od očekivane/željene, koju mužjak posmatra u neverici.
Onaj što voli obrijano: " 'Bem ti sunce, šta je ovo, tvor? "
Onaj što voli čupavo: " 'Bem ti sunce, što je ovo glatko. "
Јело у пекари које не знаш како се зове, а стоји тик поред пице.
Ноћна мора сваког шефа, директора или таквог неког главног курца експозитуре из унутрашности.
Пошто је, јелте, већина седишта фирми у БГ-у, телефонски позив ка сржи компаније улива страх у кости на само помињање те појаве, јер мисле да су преко пута жице бића са три руке и четири ноге који преко фона могу да те залепе шаком у главу. Ова појава се са шефова преноси и на остале запослене који прекидају везу кад их зове тетка из главног града.
- Рајко, имамо проблем око суме новца.
- Не зови ме Рајко него господине директоре, јебем те блесава. Шта је било?
- Нешто није добро, и минусу смо 465 динара. Не можемо наћи грешку. Мислим да требате позвати Београд.
- Ауфф :откопчава горње дугме кошуље и зноји се по челу:
...
- Ало, ало, јел то Београд?
- Јок, ја сам Мара, овде кувам кафу, али секретарица оде негде па каже да се јављам док се не врати.
- Добро, зовете се Мара, али из Београда?
- Не, не, ћаћа ми је дошао са Косова, а матер из Лике, ко зна где су се спанђали, ваљда преко неких заједничких пријатеља.
- Не питам вас то, него да ли сте сад у Београду у главној експозитури наше банке?
- Ма јесам, али путујем сваки дан. Некад аутобусом, а некад ме и муж вози, скупо гориво вражију им матер америчку, шта смо им ми криви. Једва чекам да се Шешeљ врати, биће револуција!
- О јебем ти матер и теби и мужу и ћаћи и Београду, јебене будале наркоманске. Мрш у курац, јебите се манекени!
Probanje lubenice na pijaci, pogotovo ako je prodavac navalio da kupiš baš kod njega.
-Juriš bostan, rođeni? Dođi 'vamo, ne troši cipele. Slušaj je samo kako zveči, nema slađe u celome Sremu, da merim?
-Zajebi ti, rođeni, kako ona zveči, nisam ti ja muzikant. Nego daj nož, odradi biopsiju, da probam, pa da razgovaramo.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.