
Svaki autobus u kojem je kontrola
(na stanici ulazi kontrola)
Ja: "Zar ovaj ne ide za Ušće? Ništa, silazim."
Konstrukcija koja se prečesto upotrebljava u novinskim člancima uvijek bogate crne hronike a koja uliva sigurnost običnom građaninu i usađuje mu povjerenje u policijski aparat i vladavinu prava.Zamislite kakva bi to tek država bila kada bi sranja uporno pravile osobe koje nisu poznate policiji odranije.
U ekipi osnovno/srednjoškolskih ziljavuša, ona u koju stado gleda kao na hodajuće polubožanstvo, pastiricu i vrhovnog sudiju po pitanjima života, smrti i svega između; analogno matici u mravljoj koloniji.
Lepa, skockana, fino situirana; inteligentna, proračunata, neretko i načitana, sa završenom nižom muzičkom za klavir ili violinu. Priča taman koliko treba. Smeje se taman koliko treba. Uvek u trenutku, savršenog pregleda situacije. Retko gubi nerve, a kada se to desi scene bivaju poprilično ekstremne.
Ne vidiš sebe u nekoj priči sa njom, ali te opet tako jebeno intrigira, udara na tvoj osvajački instinkt. Pokušavaš, ali je ne kapiraš, ne možeš da je obuhvatiš, nedorastao, kao pekinezer koji pokušava da zagrize basketaru. Iz priča palih boraca shvataš da se malo ko tu dobro proveo, ali su je ionako uvek ganjali pajvani -- želiš da veruješ da bi je ti možda shendlovao. Možda. U nekoj paralelno mazohističkoj stvarnosti.
Misao sa kojom se svako jutro budi vlasnik kladionice.
Onomatopeja pljuvanja. Ništa telesna tečnost, samo reč. Koristi se kada objekat pljuvanja nije zaslužio čak ni da ga zaspemo salvom psovki i uvreda. Razočarao nas k'o Mijatović devedes'osme, izčup'o nam srce špic-klještima. Kada bes predje u jed!
-Što ti žena stišće Njorija za muda i gura mu jezik u uši?
-Gde?
-Eno iza kokošinjca.
-PU!
Реченица којом порнићарка свом мужу наговештава да је неће видети у порнићу који заједно гледају.
- Драги, нисам у том филму, само да знаш.
- Добро је, баш сам се помучио да на нету нађем један где те нема.
Konkluzija. Krajnji argument. Apsolut.
Svijetlo oružje za diskusiju Izabranih koje garantuje suverenu dominaciju nezavisno od oblasti o kojoj se raspravlja. Glasna, ali neočekivana esencija pobede koja izranja iz ovog uzvika deluje jednosmnerno, jednom i za svagda pokopavajući sagovornika zajedno sa svim njegovim argumentima.
Zasluženo kao mit prepričavan od davnina, ovaj Retkima dostupan maherski potez drevnih besednika još nije dobio validan protivargument u modernoj retorici.
Fedex: mnogo jadno
V for Vagina: Hvala fedex, cenjeni autore.
Fedex: ajde lepo banuj me zato sto sam upravu
V for Vagina: Nažalost, nemam tu mogućnost.
Fedex: e onda mi popusi kurcinu opaaaaaaaaaa
Mišljenje većine ljudi gde bi moglo da bude nešto što smo zagubili u kući.
Kevo, nema mi kreveta !
-Jesi gledao ispod kreveta?
јахачи Српске апокалипсе
На сувом путу Новембарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, немам ни за леба!
На сувом путу Децембарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, немам ни за лек!
На сувом путу Јануарског дана:
Полицајка: Јел имаш четир зимске гуме?
Србин: Немам, идем у рат па сам све дао на муницију!
На сувом путу Фебруарског дана:
Полицајац: Јел имаш четир зимске гуме?
Мађар: Имам
Ljudsko telo koje nagoveštava promenu vremena.
- Gde si Barometre, hoće li biti kiše?
- Malo me probada u ramenu, nije strašno, pašće sitna kiša.
Venerin, ali sa potpuno drugačijom frizurom od očekivane/željene, koju mužjak posmatra u neverici.
Onaj što voli obrijano: " 'Bem ti sunce, šta je ovo, tvor? "
Onaj što voli čupavo: " 'Bem ti sunce, što je ovo glatko. "
Јело у пекари које не знаш како се зове, а стоји тик поред пице.
Ноћна мора сваког шефа, директора или таквог неког главног курца експозитуре из унутрашности.
Пошто је, јелте, већина седишта фирми у БГ-у, телефонски позив ка сржи компаније улива страх у кости на само помињање те појаве, јер мисле да су преко пута жице бића са три руке и четири ноге који преко фона могу да те залепе шаком у главу. Ова појава се са шефова преноси и на остале запослене који прекидају везу кад их зове тетка из главног града.
- Рајко, имамо проблем око суме новца.
- Не зови ме Рајко него господине директоре, јебем те блесава. Шта је било?
- Нешто није добро, и минусу смо 465 динара. Не можемо наћи грешку. Мислим да требате позвати Београд.
- Ауфф :откопчава горње дугме кошуље и зноји се по челу:
...
- Ало, ало, јел то Београд?
- Јок, ја сам Мара, овде кувам кафу, али секретарица оде негде па каже да се јављам док се не врати.
- Добро, зовете се Мара, али из Београда?
- Не, не, ћаћа ми је дошао са Косова, а матер из Лике, ко зна где су се спанђали, ваљда преко неких заједничких пријатеља.
- Не питам вас то, него да ли сте сад у Београду у главној експозитури наше банке?
- Ма јесам, али путујем сваки дан. Некад аутобусом, а некад ме и муж вози, скупо гориво вражију им матер америчку, шта смо им ми криви. Једва чекам да се Шешeљ врати, биће револуција!
- О јебем ти матер и теби и мужу и ћаћи и Београду, јебене будале наркоманске. Мрш у курац, јебите се манекени!
Probanje lubenice na pijaci, pogotovo ako je prodavac navalio da kupiš baš kod njega.
-Juriš bostan, rođeni? Dođi 'vamo, ne troši cipele. Slušaj je samo kako zveči, nema slađe u celome Sremu, da merim?
-Zajebi ti, rođeni, kako ona zveči, nisam ti ja muzikant. Nego daj nož, odradi biopsiju, da probam, pa da razgovaramo.
Чаролија уметничког стваралаштва. Овде велики маг драме Синиша Павић на суптилан, истанчан начин увлачи своје јунаке у конфликт, где долази до невероватног преокрета у дијалогу, уз помоћ само два лаконска питања: "који?" или "какав?". Ове речи, захваљујући карактеристичној ретардираности ликова, бивају окидач фрустрације јунака коме су упућене, и тако једним сасвим спонтаним, волшебним током долази до кулминације у радњи.
- Браниславе, звони телефон, хоћеш ли се јавити већ једном?
- Који телефон?
- Исти онај преко кога се домунђаваш са оном роспијом, твојом секСретарицом!! Шта је, шта си убледео, мислио си да не знам? Аааа, па није Рајка сисала весла!
- Ма о чему ти причаш, жено? Каква весла?
- Оволика весла! Сад ћеш да видиш колика весла!
(узима весло и јури га по кући)
Figurativno izraziti afirmativni stav prema prethodno iskazanoj sentenci alfa govornika u društvu, čime mu se ujedno ostavlja potpis na guzici, u vidu još jedne persone koja mu se uvukla u dupe.
- Kristijano Ronaldo je nemač pojma.
- Potpisujem!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.