
Slaganje sudova na način da veća stoje u jednoj koloni, manja sa strane, kuhinjski pribor na trećem, tave i teće na četvrtom. Ništa se ne poklapa zajedno.
Kad uraniš u 1h popodne na izlet jer si se napio kao govedo noć pre.
Guzica koja se voli družiti s obiteljskim draguljima.
- I kakva je mala?
- Na njezinu društvenu pozadinu naslonilo se dosta poznatih ljudi iz svijeta šoubiznisa. Ironično, sa svojim bekstejdžom je dosta upadala u bekstejdž.
Slično kao vagina: Kada je vlažno, vreme je da se uđe unutra.
Jedini čovek koga stric i ujak ne pitaju, jebeš li šta?
Slava
Stric: Gleda u bratanca (porno glumca), jeb…. ima li posla?
Bratanac: Eh striko moj dobri. Ima, ali umor me ubija… nekad ne znam da li mi se tresu noge od posla ili od radosti
Individualni osećaj i klasifikacija koja svakom čoveku koji živi u iole gradskoj celini dođe u nekom trenutku života, nezavisno da li je zaista siromah ili ne. Dolazi kao nepozvan gost, tiho, perfidno, jednostavno. To je onaj momenat kad ti je sve preko glave, a opet ti fali baš sve.
Ne možeš više da istrpiš gužvu u saobraćaju, išao gradskim prevozom ili autom.
Ne možeš više da istrpiš govno od šefa, niti iritantne zaposlene koji uvek nešto traže i kukaju ako si ti šef.
Ne možeš više da slušaš dnevnu politiku, ali ni da prestaneš da je pratiš, misliš da ćeš biti neobavešten.
Ne možeš više da gledaš iste ulice, kafiće, restorane, klubove, iste ljude u njima, iste reklame koje ti vrište u facu, a opet te ne napušta onaj tupi osećaj da si, eto, ipak deo tog kruga besmisla.
To je osećaj kad si istovremeno zaglavljen i sa sve manje šansi da se iščupaš, ali i kad ti ponos i dalje šapuće da nisi izgubio sve. Samo što se sada sve to oseća kao farsa.
Strara izdrndana, pohabana lokomotiva još iz doba bivše Jugoslovenske Železnice koja se škripajući i gubeći snagu jedva vuče ali se i dalje može naći kako klacka po prugama od Banata do Bosanske Krajine.
Kada Kurta zameni Murtu na neokolonijalističkom putu.
Šatori u Ćacilendu
Dunuo malo jači vetar danas, odneo sve ćatore. Eno ih polićaci nameštaju ponovo
Neosporivi argument za odbranu i idealizovanje svog omiljenog političara,korišćen najčešće od strane starijih ljudi.
-Ma daj ćale,Vučić je lopina...
-Stefane sine,nije on loš,ne krade on nego kradu ovi oko njega.
Plas sajz djevojke. Štrkljave ženske žuljaju, obilnije ljuljaju.
- I kakva je situacija? Hoćemo na ljulje? Nismo dugo.
- Ja se svakako namjeravam njihati pa di puklo da puklo.
- Pozvao me na ljulje?
- Malo ste prestari za ljuljačke i još si tepate, djeco.
- Ma ne, neka priredba gdje nastupaju ove malo jače izvodačice.
- Sada znam zašto te takvi macan pokupio. Živio fetiš, bublice moja.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.