
Rečenica koja obično signalizuje da ne treba verovati ni u šta navedeno.
U mnogim situacijama glasnik katastrofe.
-Ok, ovaj kanal je širok 15m, a dubok bar 30, kako misliš da predjemo pomoću ovog rashodovanog šporeta?
-Veruj mi.
-Mislim da nećemo baš puno postići ako po ovom ledu šibamo 140 kmh kraljevačkom magistralom...
-Veruj mi.
-Zašto te tokom grmljavine toliko uzbudjuje skakanje po polju sa tom elektronikom i ovim dugim metalnim šipkama?
-Veruj mi.
-Prečica do Maretove vikendice kroz ovaj minirani Drinski krajolik mi i nije baš simpatična...
-Veruj mi.
Razlog za čekanje satima u čekaonicama po Domovima zdravlja.
-Sestro čekam već tri sata ovde u čekaonici!
-Ne brini deko,vreme leči sve.
-E onda u redu.
Sportisti Jugoslavije/Srbije i Crne Gore/Srbije bez obzira na boju dresova.
Reprezentacija Nemačke je u belim dresovima i napada sa desna na levo, dok su plavi u crvenim dresovima.
Najblaži način da nekom saopštimo da je glup.
Амерички студент - Да излази са најзгоднијом рибом, тачније главном чирлидерсицом и да буде у универзитетском тиму америчког фудбала
Афрички студент - Да једе
Руски студент - Да буде као амерички студент
Кинески студент - Да буде макар мало другачији од других
Јапански студент - Да није толико савршен и тачан
Њемачки студент – Да не мора да учи цијели живот како их због Хитлера мрзи цијели свијет
Босански студент – Да заврши факултет и докаже да они вицеви нису истинити
Црногорски студент – Да заврши у Београду као и његови рођаци који су завршили факултет
Словеначки студент – Да није толики шупак
Српски студент – Да има сјутра 200 динара за пиво
А сви углавном сањају да студирају сто година и да воде студентски живот, само кад би имали пара.
Riječi koje Srbin izgovara kad mu se potrefi par dana bez problema.
-Ma šta je ovo jeb'o te,sve mi kako treba:pare,žena,ljubavnica...Nešto nije u redu...Ček da turim kamenčić u cipelu,bar da žulja nešto,da se ne ureknem.
Poslednja narudžbina iskusnog pijanca na kraju dana, provedenog u kafani.
Kada vidiš cigu kako trči gradom a ne pomisliš da možda džogira.
Svaki ventilacioni otvor u bilo kom akcionom filmu.
Period u kome vam, kada povracate, niko nece prici da vidi da li ste dobro, jer svi verovatno misle da ste usljiskani.
Dete: Mama, mama. Sta je onom ciki, vidi ga kako se skupio i povraca tamo u cosku. Da nije mozda pojeo nesto kvarno ili se dugo vozio autobusom pa mu je muka od voznje?
Mama: Nije sine, taj cika je malo popio pa mu nije dobro, al ne brini ti nece mu biti nista. (u sebi) Kad se pre usljiska budala, nije ni podna.
Dete: Mama, tata povraca u kupatilu, sta mu je?
Mama: Sine, tata je jedna odvratna svinja koja svaki dan dolazi pijana kuci. Sad je popio vise nego sto moze pa mora to da izbaci. Onda ce malo da spava i posle ce da bude kao nov.
Tata: Nisam pijan picka li ti materina!!! Bolje pogledaj onaj rucak na sta lici, zamalo se ne otrovah! Sta punis glavu detetu, cim neko povraca mora da je pijan. Jedan dan ima da umrem ti neces da primetis ima samo lavor da mi poturis!
Noćni klub u koji Srbin ne može da uđe.
Subota veče, oko 23:00. Dugačak red pred vratima Noćnog Kluba Evropska Unija. Srbin je u redu kao i svaki vikend pre toga. Obučen u najbolje krpe, sve markirano, frizura po poslednjoj modi (čak su i crne fleke ofarbane).
Oseća da će ovo veče konačno da uđe unutra.
Čuo je o ovome klubu samo najbolje stvari: gazde su neki Nemci, unutra je cuga skoro badava, ribe na sve strane. Ni Srbin ni niko od njegovih prijatelja nikada nisu bili unutra, ali veruju da su priče tačne. Neki Đura iz komšiluka je navodno bio pre par nedelja sa rođakom iz Holandije i kaže da je pokupio dve Francuskinje i napio se kao svinja- sve za deset evra.
00:30- Srbin se u redu pomerio za par mesta unapred. Nazire par izbacivača pred vratima kluba- dva crnca od po dva metra. Svake nedelje mu kazu da nema mesta i da unutra ulaze samo oni koji su na listi. Srbin se uvek pitao kako on nikada ne dospe na tu listu. Njegove komšije iz kraja- jedan Rumun i Bugarin svaki vikend uđu bez problema.
01:30- Još par mesta unapred. Komšija Hrvat iz kraja već je blizu ulaza. I njega ne pustaju, ali ovo veče sa sobom je doveo dve prelepe plavuše. Izgleda da će da uđe.
02:30- Iz kluba izbacuju neke pijane Grke. Oni psuju, prete, izbija mala pičkaza ali sve se brzo sređuje. Srbin gleda i pita se kako takve ljude pustaju u klub, a njega ne.
04:00- Srbina bole noge. U redu je već satima. Par ortaka ga je zvalo da idu u kafanicu u kraju, ali odbio je. Oseća da je vešeras veše kada će konačno ući u klub.
05:30- Konačno je ispred vrata. Dva crnca ga kao i svaki vikend ignorišu, ali posle par minuta džu mali plišani konopac sa ulaza i pustaju ga unutra. Srbin ne može da veruje. Konačno. Plaća 550 evra za ulaz u klub i narucuje jedan Heineken od 340 evra. Unutra je poluprazno, muzika utišana- turski melos...par čudnih tipova sede za zamračenim stolovima, nekoliko od njih se drpaju u ćošku. Dve sumnjive dame od po 60tak godina nude mu noć koju neće zaboraviti...nije mu jasno. Gde su super modeli? Gde je piće za badava? Utom se pale svetla...fajront.
Srbin polako kreće kući- peške, jer sve pare je potrošio. Dok lagano ide prema svojoj maloj skromnoj kući, ne može, a da se ne pita: da onaj Đura iz kraja nije malo slagao?
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Izraz koji upotrebljavamo kad smo i više nego zadovoljni onim što smo uradili.
Ih, kako sam ovo popravio... dođe mi da samom sebi kažem "Vi"!
Kažemo kada posle neke onako baš fine gozbe završimo pola čuke u prostoriji u koju i car ide peške.
Neki tvrde da je moguće otkriti peto, ali za to je potrebna veoma raznovrsna ishrana.
Bugari su oduvek bili poznati u svetu po svojoj lojalnosti, časti i poštenju tako da se već par vekova unazad u svim poznatijim priručnicima fer pleja globalno odomaćio termin takozvane bugarske škole.
Princip je jednostavan: čim okreneš glavu bugarin ti mune nož u leđa.
Tada se smatra kulturnim gestom osloviti dotičnog praktikanta bugarske tehnike Bugarinom.
Klasičan primer bugarske škole je recimo u klinačko-džukačko-uličnom basketu bez pravila, kada izvedete loptu ispod koša i odmah poentirate zicer, izvođenje slobodnog udarca pre nekog fiktivnog vremena predviđenog za nepostojeći zvižduk imaginarnog sudije u fudbalu, dupli servis dok protivnik vezuje pertle u stonom tenisu, trpanje ćevapa u tanjir za ručkom kako bi ti uzeo najviše, guranje i preskakanje mesta u redu (ovo su srbi posebno uvežbali), uvaljivanje felerične robe, naročito prijateljima itd.
--
Bugarin i ti kupite čokoladu na kiosku. Ti plaćaš, daješ čokoladu Bugarinu i čekaš kusur. Okrećeš se prema Bugarinu i vidiš da je strpao celu čokoladu u usta, sa sve folijom. Tada je sasvim dozovoljeno reći:
'E jebote, ne mogu da verujem koji si Bugarin.'
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.