Kada se brišete po licu posle tuširanja,a niste sigurni da li ste već tim delom peškira obrisali muda.
Кад смањиш звук док гледаш порнић, али још увек чујеш периодично стењање младе азијаткиње.
Одакле Дове купка на ободу твоје туш кабине немаш појма, али добро знаш да имаш судар за 15 минута и да уколико желиш да Бобан буде успешан рудар вечерас, мораш се упристојити.
Остајеш под тушем преко пола сата, али не због тога што ниси штрокавац чије би телесне излучевине појеле Хорешијеву апаратуру за узорковање, нити због тога што желиш да спереш душевне немире млазом воде, већ зато што све време имаш осећај да се ниси довољно запрао и да ти је кожа још увек исувише масна, чак и за твоје критеријуме. У тим тренуцима се упознајеш са Дове ефектом. Схваташ да ти кожа није масна, већ хидрирана. Први пут у животу изистински разумеш придев баршунаст. Опет се опипаваш и не верујеш како за само пар минута Дове од рендаљке за пармезан прави гузу 12-огодишње девојчице. Јебао би самог себе, а то је признаћете не само нарцисоидно, већ и помало педерски. Тад ти се кроз главу врзма мисао да хомосексуалци нису педери, већ једноставно геј. Да те неко упита како се тренутно осећаш, као из топа би му одговорио „Осећам се углађено.“.
- „...ја бих вам препоручила нешто из Дове асортимана...Рецимо нову купку за...“
- „Уше сподобо! То свом сину да даш, шчула! Мени дај коприву...од шес литара...и да јој је истеко рок трајања...“
Blato u hodniku za koje niko da prizna da ga je baš on uneo.
Situacija u kojoj si sretan i sa drugim želiš delit sreću tu, ako ne moš' , onda lupi dlan o .....
Dobiti nešto za džabe, za dž.
- Jebem ti ovu kršinu moju, svaki dan mi nešto crkne, sad moram kod majstora da puknem par somića.
- E lagano matori, uradiće ti moj kum za džajića, nema brineš.
- Da, da, pa da mi ispadne motor na Slaviji. Neka hvala.
- Džajiću se u zube ne gleda!
- Ma pali bre!
Малограђански трофеј за комшијску употребу.
Наиме, то у Крагујевцу, Нишу или Новом Саду нису факултети и само то што нису на Косову их разликује од Универзитета у Косовској Митровици, те тамо студира само онај који је или глуп или сиромашан за Београд.
- А твој мали, Џике, шта би са његовом школом?
- Ево, завршио је мастер на електронском у Нишу, наставиће, ићи ће на докторске...
- А, па добро... Мислим, Ниш - колико то може тамо да буде компликовано? А и боље, свакако је мањи трошак. Него моја ћера даде Креативни дизајн лаком за нокте 3, сунце татино, то јој је један од најтежих, то предаје онај што је сад државни секретар...
- Креативно лакирање ноктију? Који ће јој то?
- Боже, Џике, па то је београдска диплома, сви само њу примају! Биће за њу посла где 'оћеш!
Реченица којом се дочарава број спонзора у каријери успешне спонзоруше.
Рукометни дресови специфични су по томе што садрже велики број реклама, а докле то може да иде, показује податак да су репрезентативци Словеније пре коју годину имали чак двадесет две сличице на својој опреми. (ослањам се на памћење за овај податак, гуглање није дало резултате)
- Брате, ко је ова? Ај ме упознаш.
- Из краја ту, мис мале матуре и великих кола. Провела више времена у џиповима него Мирко Алвировић. Имала више спонзора на себи него Цеца Китић на свим својим дресовима заједно. Јесам те одвратио од намере или да ипак скупљамо паре да је питаш је л' хоће на "Мерак" с тобом?
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Нисам ништа покушавао, али намеравам.
- Имаш ли девојку ?
- Радим на томе.
Kućno skladište rezervnih sijalica.
- Mile, ponesi hoklicu i popni se ovde da izvadiš sijalicu iz lustera, crkla nam ona u kupatilu.
Čovek koji me na četu proziva da nemam život jer ceo dan visim na internetu. On to zna jer i sam tako provodi vreme...
Ako nolajferu pokušate objasniti kako radite i druge stvari u životu, da mnogo i čitate, svirate dva instrumenta, sjajno crtate, itd... on će okrenuti priču na to kako su to sve kućne aktivnosti i zakleti se mrtvom majkom kako se pre deset dana spustio niz Nijagarine vodopade, a pre toga je skakao sa Ajfelovog tornja bandži džamp.
Prihvatiću da sam nolajfer kada mi u kuću utrči čovek u trenerci sa štopericom u ruci i kaže mi to.
Ali na četu...
A, otkud znam, mozda on i jeste skakao...ali moj unutrašnji život je toliko zanimljiv da ja ne moram više nikada ustati iz ove fotelje.
Апсолутни слухиста.
- Ајде дај гас! Нагази јаче, није ти то она твоја анорексичарка! Тако брате! Слушај, генерална ти не гине, чује ти се брегаста, а овај други звук говори да су и вентили покривљени!
Знаћете да је имате кад будете покушали да се одгурнете од стола, а заправо одгурнете сто.
Fuzijom nemačke efikasnosti i ruske trajnosti po cenu izgleda nastala je serija nakaznih proizvoda sa izuzetnim vekom trajanja od kojih je najbizarniji primer plastični Trabant, i još uvek se mogu naći neki koji su uspešno odoleli zubu vremena (ali ne i svinjskim zubima). Danas se po fiokama mogu naći zarđali otvarači za konzerve ili flaše, noževi i druge alatke made in DDR koje funkcionišu mnogo bolje od nov-novcatih proizvoda iz topšopova.
Kada bi jednom kupili istočnonemački alat on bi trajao barem 15-ak godina i ne bi bilo potrebe da se kupuje novi. Upravo zbog toga su i propali.
Paradoks pijanstva. Dotični, ubijen kao zvečka ne samo da ne zna gde se nalazi koliko je pijan, ne zna ni šta priča ni s kim je ali tačno zna šta "sagovornik" misli o njemu u datom trenutku.
Ja znam da ti sad misliš da sam ja pijan ali ja sam nju voleoooo.....
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.