
Ono što baba kaže svom napaćenom unuku koji se jedva izborio sa trećom sarmom dok mu dobrodušno stavlja četvrtu. Tu radnju prati babina nesebičnost i dobro poznati pokret rukom, gde sarma biva zahvaćena odozdo kašikom i odozgo biva pridržavana babinim veoma ishigijenisanim palcem. Izraz se takodje može koristiti za radnje u kojima ko zna ko tera subjekta radnje da radi nešto za šta nije rad.
Primer 1: Selo
Baba: Ajdmo sine babin, još jednu sarmicu, deda jutros klao znas kako je sveža lepa!
Unuk: Mani me se baba je*o ga lebac, tri sam pojeo, nema gde da stane!
Baba: Evo ovu malu bez ljeba, daviš što je dobra! (obuhvata sarmicu koja neminovno završava u tanjiru subjekta)
Primer 2: Negde na brdovitom Balkanu
Mićo: Bratić, još jednu turu PES-a, daj mi revanš molim te!
Bratić: Neka Ćomi, dobio sam te šes za redom, dosta ti je za večeras!
Mićo: Samo još jednu, možeš i bez leba!
Bratić: ŠKK? (..i pali PES)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.