
Predmet koji su vasi baba i deda kupili, roditelji ga se otarasili, a vi ga opet kupujete.
Stvar koju su tvoji baba i deda kupili na buvljoj pijaci pred početak drugog svetskog rata, od lokalnog džeparoša, pa je tvoji roditelji bacili u đubre kad su onomad krečili zid prljav od tvojih čarapa, a stvar koju ti sad kupuješ sa limunda za ozbiljne pare, jer si shvatio da u antikvitetima leži siguran profit.
Primer 1:
1937. godina: Oj, Dragiša, ajde deder da kupimo ovaj nožić, dobar za slaninu!
1985 godina: Bojana, šta da radim sa ovim nožem što sam našao iza šporeta?
-Eno ti tamo kartonska kutija, pa posle idi do kontejnera da baciš sve to.
Današnji dan: Kevo, fali mi 2 soma na ovih 5 da kupim ovaj retki nožić sa ručno rezbarenom drškom, za koji se smatra da je pripadao Draži Mihajloviću. Posle sačekam još deset godina i prodam ga za grdne pare!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.