
Teško mjerljivo ili pojmljivo u odnosu na globalne, a naročito naše, standarde.
Ukratko, ogromno ili ako govorimo o cijenama, kako je to obično slučaj, priuštivo po cijenu gladovanja (prim. aut: u najboljem slučaju).
A: Stari, e'o stigli računi.
B: Daj to vamo, da vidim kol'ko je struja... hmmm... Aha, e'o ga! Dvjesta dvade... Što?! Kakvi su ovo astronomski računi, sine?!
A: Što mene pitaš? Ja samo onaj kompjuter i grijalicu palim, to ste ti i stara nešto zasrali pa rješavajte sad.
B: Makse časti ti, bojler upaljen non-stop a kupaš se samo vikendom i ti mi nešto pričaš. Aj' bježi tamo da te ne gledam.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.