
Kod babe sve uvek moramo da jedemo, nebitno da li smo gladni ili ne, da li smo jeli, da li postimo ili nam je muka.
Baba: Oces sendvic?
Ja: Ne mogu, sada sam jeo.
(3 minuta posle)
Baba: Oces sok?
Ja: Ne mogu, nisam zedan.
(2 minuta posle)
Baba: Oces da ti podgrejem sarmu?
Ja: Ne mogu, sada sam jeo kazem ti.
Baba: Ako budes gladan, reci...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Исправи „не битно“ у „небитно“ и „немогу“ у „не могу“ док још можеш. :)
Hvala, ziv bio :)
Cesto gresim dok pisem, a stalno se trudim da lici na nesto.