Pomršav, ali žilav, snažan i izdržljiv seoski muški specimen, čiji je IQ obično obrnuto proporcionalan snazi stiska njegove, inače povelike, šake. Obrazovanje mu je "stalo" negdje oko šestog razreda osnovne škole, pa je na jedvite jade završio istu, a potom i nekakv zanat.
Uprkos tome, odlično poznaje sve vrste ručnih i električnih alatki. S obzirom da zna sve o pravilnom miješanju cementa, pijeska (ili šljunka) i vode, glavna je figura u selu kada treba neko "na mješalicu" za nadnicu. Na radilište dolazi među prvima, naravno, s cigaretom u ustima, koja mu je trademark, uz trajno crvene oči i uvijek trodnevnu bradu.
Radi k`o Doxa i za divno čudo, uopšte se ne znoji toliko koliko bi se moglo očekivati.
Pored mješalice, prirodno stanište mu je i terasa ispred lokalne prodavnice gdje u poslijepodnevnim satima troši zarađene nadnice na pivo i cigarete, a ponekad kupi i nešto za ponijeti kući u vidu hrane i ostalih kućnih potrebština, te još piva i cigareta. Ta poslijepodneva su mu ispunjena druženjem sa kolegama sličnog profila, uz gazdu prodavnice naravno, a teme za priču variraju od lokalnih tračeva do međunarodne politike.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.