U pojedinim slučajevima sasvim normalan postupak.
Ako živite u centru grada, u pešačkoj zoni, kontejneri su vam daleko 350 i 450metara, a kafići preko puta vas ostavljaju đubre na vašoj strani ulice. Komunalna inspekcija to toleriše, tako da je bolje da svi počnemo da bacamo đubre na tu gomilu kako bi je neko zabranio. Ako i dalje budemo dozvoljavali da ta gomila ne preraste dnevni nivo, nikad je neće skloniti od našeg prozora.
Ja smatram da imam pravo da bacam đubre kroz prozor, na tu gomilu, ali me je sramota da to radim.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Gde ja živim? :+)
Ja u Smederevu. Suvi centar, pešačka zona. O smederevskom "Knezu" sam ispričao.
Čak i oni koji imaju kontejnere na 50m i 4kg đubreta, kesu zabodu pod najbližim drvetom.
Добро је да су савесни па барем вежу кесу да ветар не разноси ђубре. Лакше се скупља.