
Ono čime nas čini kreativnost definicija koje ostavljamo na Vukajliji, jer i da umremo sutra (što je po najvećim pesimističkim shvatanjima, ipak, moguće), naš nalog ostaje, kao i sva (ne)kreativnost koja nas čini besmrtnima.
Uzgred, ako ste već malo više kreativni ili u zanosu, pustite Vukajliju, i potrudite se da tu vašu inspiraciju objavite negde, pa tek onda podelite sa nama, Vukajlijašima, i pozovite nas da skromno proslavimo sa par buradi piva i nečim na ražnju.
Ranije, u doba Spektruma i Komodora 64, nije bilo hard diskova i nisi mogao da snimiš poziciju u igrici pre nego što se uhvatiš u koštac sa zajebanom kraljicom na kraju nivoa, nego ako izgineš moraš sve ispočetka.
E, onda su bili takozvani poukovi koje ukucaš u igricu i dobiješ besmrtnost - tj. ne smanjuju ti se životi kad izgineš ili neranjivost - meci ti ne mogu ništa (kao da si jebeni Čak Noris u sprajtovima).
Разлог за умирање.
Да би постао бесмртан, прво мораш умрети. Као пример се може узети било који сликар, писац, композитор......
Gilgameš zna najbolje.
E da, i on je umro.
Ne postoji?!
Svi ćemo mi, akobogda, jednom umrijeti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.