
Nekada davno u nemanjićkoj Srbiji kao rudari su radili pripadnici nemačkih plemena: Sasi i Alemani.
Dolazili su bez porodica, solo muškarci u grupama. Takve grupe su uvek pratile kurve i razbojnici. Neretko su i sami bili kriminalci. Sad zamislite kad se oni pojave u nekom selu i zatraže od meštana da nešto pojedu ili da se napiju vode. Ili da kupe nešto.
Radnja se odigrava o Srbiji sredinom 1310-e godine. U selo ulazi grupa stranaca
- Bitte ajne brot und wasser cu drinken bitte
- Hleb 'oćes? Na! I vodu će popiješ ako sam odeš na bunar. Ne radi hidrofor, jebemliga, nisu ga jos izmislili
- Danke danke
Komšija preko plota:
- Je li bre Milisave kuj su ti ovi "bitte" "danke"?
- Pusti!, Sirotinja
- More kak'a sirotinja, bitte-danke su to i Alemani
- Jes pravo kažeš: "Bitange i alamunje"
Napomena: Sasi ovaj put nisu bili prisutni
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.