
Nekada davno u nemanjićkoj Srbiji kao rudari su radili pripadnici nemačkih plemena: Sasi i Alemani.
Dolazili su bez porodica, solo muškarci u grupama. Takve grupe su uvek pratile kurve i razbojnici. Neretko su i sami bili kriminalci. Sad zamislite kad se oni pojave u nekom selu i zatraže od meštana da nešto pojedu ili da se napiju vode. Ili da kupe nešto.
Radnja se odigrava o Srbiji sredinom 1310-e godine. U selo ulazi grupa stranaca
- Bitte ajne brot und wasser cu drinken bitte
- Hleb 'oćes? Na! I vodu će popiješ ako sam odeš na bunar. Ne radi hidrofor, jebemliga, nisu ga jos izmislili
- Danke danke
Komšija preko plota:
- Je li bre Milisave kuj su ti ovi "bitte" "danke"?
- Pusti!, Sirotinja
- More kak'a sirotinja, bitte-danke su to i Alemani
- Jes pravo kažeš: "Bitange i alamunje"
Napomena: Sasi ovaj put nisu bili prisutni
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.