
Izraz koji se uglavnom koristi u Crnoj Gori (u obliku "biti jak na priču") mada se može čuti i od “inostranih” turista.
Naime, koristi se kako bi se opisala osoba koja bi sudeći po njenoj priči trebala biti mnogo gotivna i skoro omnipotentna ali djelima baš i ne može potkrijepiti svoje riječi.
ekipa cirka ispred dragstora (prim. aut: inspired by true story)
A: Fratelo, kakva je ona Kaća. Jaooo, što bi' joj radio.
B: Stari, znači bubrege bi' joj ispomjera' da je dovatim.
C: Momci, 'oćete da vam sredim da je jebete za 500 eura?
A i B: (gledaju se međusobno) (u glas) A'e vala.
C: E'o minut samo na telefon da zovnem jednog momka. (odlazi iza dragstora)
A: Brate, ovaj baroniše za medalju.
B: Ma sigurno druže. On je samo na priču jak, inače je bilde prve lige.
C: (vraća se) E momci, imamo jedan problem.
B: Reći maćora. Ako treba što da doplatimo nije problem.
C: Ma nije to nego, ono... vidiš, ona ima momka.
A: (suzdržava se da se ne upiša) Brate... Znači...
B: Pa maćori, možemo mi njoj kako da damo tih 500 jevreja a da je ne jebemo.
A: (pišanje) Dejane jebo te kotedade
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Više vrijedi gram imidža nego deset kila znanja +
Postaraću se da to ne zaboravim lol ;) Blagodarim
E, to se zove donacija! +
Jak na riječima... može i tako ;) +
Fala momcovi!