
Blara je zapravo bara sa ogromnom količinom blata u sebi, u koju kada zgaziš ostane ti u njoj pola cipele, a ako ne reaguješ brzo i odmah izvučeš nogu možeš ostati bez cipele. Elem, najveći problem sa blarama se ogleda u tome što su vešto skrivene u ravni terena po kojem hodaš i u istoj su ravni sa njim, takođe zajeb je i u tome što se nekako pojave ispod tvojih nogu onda kada to najmanje očekuješ. Npr. leto je i kiša je padala pre nekoliko sati i svi su već zaboravili da je uopšte padala, pa tako i ne pomišljaš da možeš upasti u blaru u sred leta na 50 stepeni.
Najveća verovatnoća da ugaziš u blaru je kada pođeš maksimalno skockan/a u grad i očekuješ da ćeš videti ribu/tipa sa kojom/im već neko vreme očijukaš i bitno ti je da izgledaš lepo i onda umesto da tako i izgledaš - ugazićeš u blaru i izgledati potpuno kretenski kao da si upravo sišao/la sa neke planine na kojoj si čuvao/la ovce sa pola tone sasušenog blata na obući koju nema teoretske šanse da skineš bez četke, sunđera, sredstva za ribanje. Ako i pokušaš da skineš samo ćeš napraviti još veći jad i nekako uspeti i ruke da zabrcaš sa tim blatom tako da jedino što ti preostaje je da ublariš i drugu nogu - bar da ne narušavaš simetriju svog pažljivo odabranog outfit-a za to veče.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.