
Ultrazajeban obrok kojim prosečan seljak/seljanka pokušava da pokaže svoju "emancipovanost", "ekskluzivnost", "modernost" i sl. Obično dokazuje sopstvenu nedotupavost.
A: E, bio sam na branču sa ćaletom u onom fensi restoranu u centru.
B: Brate, a šta je to branč?
A: (izbegava odgovor)... Ma, znaš kakav restoran, i jeste da inače ne volim turska jela, ali gulaš im je odličan.
A: Gulaš je mađarsko jelo.
Obrok koji se obično satoji od bureka ili nekoliko mekika s jogurtom, pržena jaja za one koje ne mrzi, previše je rano da bi bio ručak (a ko će da čeka), a previše kasno da bi bio doručak. Jede se u kasnim jutarnjim časovima, pošto si celu noć drkao komp/samo drkao/lokao pa si ustao jedva pre podneva, tehnički se podudara sa izmišljenim obrokom koji, ako je verovati serijama, konzumiraju urbani njujorški parovi, pederi i parovi pedera.
Lep i fensi način da se kaže da ustaješ kasno i/ili da te je oždrao alkohol od sinoć.
Prepička ustaje, jutro nakon izlaska u grad, nakon što je alkohol obavio svoje kao dijaretik, jede tost (prepečen leba od prekjuče i džem što je baba poslala) koji joj je spremila sestra, pije sok od narandže i premotava film od sinoć, na Fejzbuk kači status:
''Posle teške noći, lagani branč :)))''
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Alo, brate, razboravi li se? Hehe
-Ćuti, digo se nekako. Evo brančujem. Hehe
-A?!
-Jedem mekike!
-A to, pa onda kaži tako! Jebo te FOXlife...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.