
Odvratna, prežvakana bljutava reč poreklom iz engleskog jezika koju po ustima provlače novopečeni srpski menadžeri kako bi šatro dokazali da su u toku sa svetskim marketinškim tokovima.
Brend bi trebalo bi da pretstavlja ukupan dobar utisak potrošača o nekom proizvodu, prepoznat simbol za kvalitet i pouzdanost koji potrošačima uliva makar prividnu veru da se radi o profesionalcima čiji proizvodi su kul, i da se neće zeznuti ako pljunu veliki novac na njihove proizvode.
Primeri dobrog brenda su Šimano i Mercedes.
U Srbiji svako pominjanje reči brend izaziva jezu, i govori da će dotična firma potrošiti basnoslovne novce na reklamne kampanje koje će nam ispirati mozak i promocije na kojima će se njihovi menadžeri šepuriti.
Kvalitet proizvoda koji postane žrtva brendiranja će naravno i dalje će ostati sumnjiv, ali će mu cena ipak skočiti.
Moj omiljeni brend je božen kozmetkis.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.